voda

traži dalje ...

voda, jedinstvena i univerzalna prirodna tekućina, prozirna i bezbojna, vodikov oksid (H2O). Može se nalaziti u sva tri agregatna stanja; izravan prijelaz vodene pare u čvrsto stanje naziva se sublimacija; na 4 °C specifična je gustoća vode najveća. U atmosferi v. se nalazi u plinovitom stanju, kao vodena para (→ vlažnost zraka), → magla i → oblaci koji daju → oborine (padaline); to su slobodne vode. Iz atmosfere v. procjeđivanjem, poniranjem i na dr. načine dospijeva u podzemlje i nastavlja gibanje ovisno o hidrogeološkim uvjetima sredine. U zemaljskoj kori i plaštu znatan je dio vode fiz. spojen i bez većih kem. razlika. Na zemaljskoj površini v. je najviše u tekućem stanju: mora (svjetsko more), jezera, močvare (mlake) i vodotoci (rijeke); zauzima oko 75% zemaljske površine. Za upotrebu prirodne vode najhitnija je njezina slanost, tvrdoća i sadržaj mikroorganizama; iz → morske vode se → desalinacijom može dobiti pitka voda. Gibanje (kruženje) v. unutar atmosfere, hidrosfere i litosfere te između zraka, mora i kopna trajan je i nužan proces za organski život na Zemlji; tri su procesa: isparivanje, oborine (padaline) i otjecanje. Bitna značajka trajnoga gibanja vode njezina je samoobnova; traje od nekoliko sati (biološka voda), više od 1000 godina (ledenjaci), do desetak tisuća godina (zaleđena voda u podzemlju, merzlota). Samočišćenje vode uvjetovano je postojanjem ravnoteže hranidbenog lanca ekosistema. Očuvanje (zaštita) vode i uspostavljanje prirodne (biološke) ravnoteže stalan je i najvažniji zadatak gospodarenja s vodom.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

voda. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/voda>.