oblak

oblak, vidljiv skup sitnih čestica vode ili leda ili njihova smjesa; čestice lebde u zraku, često s česticama dima, prašine, soli i dr. a padaju na zemlju (oborine) kad toliko otežaju da mogu svladati otpor zraka. Nastaje uzlaznim strujanjem zraka ili horizontalnim miješanjem; od → magle se razlikuje samo po visini postanka i veličini čestica. O. prema načinu postanka: konvektivni o., oblak kumulusnog oblika nastao uzlaznim strujanjem zraka u nestabilnoj atmosferi; ledeni o., oblak od ledenih kristala (npr. cirus); mješoviti o., oblak od pothlađenih kapljica vode i kristala leda; orografski o., gotovo nepomičan oblak uzrokovan reljefom u vlažnoj zračnoj struji koja prelazi planinu; najčešće je iz roda Ac, Se i Cu; pretfrontalni o., oblak ispod frontalne površine uzrokovan turbulencijom pretfrontalne oborine; turbulentni o., oblak koji nastaje na gornjem dijelu zračnog vrtloga; vodeni o., oblak od pothlađenih i nepothlađenih vodenih kapljica. Oblaci se dijele i prema obliku, dimenzijama, boji, sjaju, fiz. strukturi, međusobnom položaju, visini i si. U Međunarodnom atlasu oblakâ o. su klasificirani na → rodove (10), → vrste (26) i podvrste (31). Specijalni o. su izvan ove klasifikacije (npr. industrijski, o. nastali eksplozijom ili šumskim požarom, tragovi kondenzacije zrakoplova). Zapažaju se i ovi oblici: oblačna brazda, oblaci poredani u pruge u smjeru vjetra (najčešći oblik oblaka je Cumulus mediocris); oblačna greda, gust taman oblačan zid na horizontu ispred tropskog ciklona, kao i svaki neprekinut taman niz oblaka na horizontu; oblačna kapa, nepomičan o. iznad vrha osamljene planine ili iznad planinskog lanca; javlja se nad Velebitom i dr. obalnim planinama kao predznak bure (→ fen); oblačna kresta, nepomičan o. ispod razine vjetra, paralelan s kosom planinskog lanca; oblačna mrena, proziran sloj o. kroz koji se lako nazire Sunce ili Mjesec; oblačna šuma, pupovi, kule, tornjevi i si. na gornjoj površini o. koji nastaju zbog zagrijavanja njihove donje osnovice; oblačna zavjesa, nepomičan orografski o. poput zastave okrenut niz vjetar od vrha planine; oblačni sloj, oblaci na jednoj ili više razina tako da svaki sloj ima svoju debljinu; oblačni valjak (rotor), o. u obliku valjka; pojavljuju se u gornjem dijelu velikih stacioniranih vrtloga u nižim slojevima atmosfere u planinskoj zavjetrini; oblačni veo, razvoj o. u jedan prostran horizontalan stalni tanki sloj; oblačni zid, naoblaka u obliku zida koja se iznad horizonta uspinje prema zenitu; redovito donosi kišu; na našoj se obali naziva kalada ili kalatura (fenski oblačni zid pruža se niz planinsku kosu pri pojavi fena); oblačno more, gornja površina o. s valovitom strukturom raznih duljina. Pri motrenju oblaka određuje se rod, vrsta i podvrsta, količina (→ naoblaka), visina (na brodu odoka visina osnovice najnižih oblaka; → katovi oblaka) i smjer kretanja.