fen

fen (njem.), topao i suh lokalni slapovit vjetar; nastaje na zavjetrinskoj strani brda kad se zračna struja spušta, a vrh je brda iznad razine kondenzacije. Poznat je u Alpama, posebno oko Bodenskog jezera. Lako se predviđa zbog specifične vremenske situacije, s jedne strane brda nalazi se ciklona, s druge anticiklona. Bura ima značajke fena. Na hrptu planine pri puhanju f. javlja se fenski oblak; njegov se oblik ne mijenja: na privjetrenom obronku oblak se neprekidno stvara dizanjem zraka i kondenzacijom, a na zavjetrini nastaje zbog spuštanja zraka i isparivanja kapljica.