vlažnost zraka

traži dalje ...

vlažnost zraka, u meteorologiji, masa vodene pare koju sadržava zrak u jedinici obujma. U troposferi vodena para miješa se sa zrakom i kao svaki drugi plin ponaša se prema Daltonovu zakonu (parcijalni tlak vodene pare uvijek je nezavisan od ostalih plinova u zraku). Vodena para ima svoj određeni tlak ili napon i stupanj zasićenosti; lakša je od zraka, pa je stoga vlažniji zrak lakši od suhoga. Apsolutna v., masa vodene pare u gramima koju trenutno sadržava 1 m³ vlažnog zraka; dobiva se računanjem a ne mjerenjem. Padom temp. ona se smanjuje, a porastom povećava; najveću apsolutnu vlažnost ima zasićen zrak. Relativna v., omjer (U) između trenutačno postojećeg tlaka vodene pare (e) i maksimalnog tlaka (E) odn. između trenutačne specifične vlage (q) i maksimalne specifične vlage (Q) pri istoj temperaturi; označuje se postotkom:

U = e/E · 100 [%] ili U = q/Q · 100 [%]. U zraku zasićenu vodenom parom relativna v. iznosi 100% e = E, odn. q = Q; (→ rosište). Kad je zrak potpuno suh, e = 0. Od dva jednaka volumena zraka s istom količinom vodene pare, zrak s nižom temp. ima veću relativnu vlažnost. Mjeri se → psihrometrom (na brodu Assmanovim psihrometrom). Specifična v. (q), masa vodene pare izražena u gramima koju sadržava 1 kg vlažnog zraka; q = 622 e/p [g/kg], gdje je q specifična v., e tlak vodene pare, a p zračni tlak. Deficit zasićenosti (D), masa vodene pare koja nedostaje da zrak bude zasićen: D = Ε – e ili D = Q – q.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

vlažnost zraka. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/vlaznost-zraka>.