svjetsko more

svjetsko more, oceani i sva mora, odn. povezane vodene cjeline prosječno jednakih fiz.-svojstava; 362,9 mil. km² ili 71,2% ukupne površine na Zemlji (na s hemisferi 61%, na j 81%); od ukupnog volumena vode na Zemlji i u atmosferi na s. m. otpada 1370 mil. km³ ili 97,3% (11 puta veći volumen od volumena kopna iznad mor. razine). Flamanski geograf Bernhardus Varenius (oko 1650) prvi je znanstveno razdijelio s. m. na oceane (Tihi, Atlantski, Indijski, Sjeverni ledeni i Južni ledeni ocean), mora, zaljeve i mor. prolaze; tu razdiobu je 1845. prihvatila Komisija za nazive i razdiobu svjetskog mora pri Geografskom društvu u Londonu; od kraja 19. st. Sjeverni ledeni ocean naziva se → Sjeverno ledeno more i ubraja se u Atlantski ocean, a → Antarktičke vode razdijeljene su oceanima. Morem u užem smislu smatraju se samo oni dijelovi s. m. koji su odvojeni od oceana; klasificiraju se na sredozemna i rubna (ivična) mora. Sredozemna su mora okružena kontinentalnim obalama a s oceanom je povezano mor. prolazima; vanjsko more nalazi se između dva kontinenta (npr. Sredozemno, Američko, Australsko-azijsko more); unutrašnje je unutar jednog kontinenta (Baltičko more, Perzijsko more); međuotočno je nizom otoka odvojeno od oceana (Sulusko, Celebesko, Javansko, Bandsko more). Rubna (ivična) mora oslanjaju se većom duljinom svojih obala na kontinent, a otocima ili poluotocima odvojeno je od oceana (npr. Japansko, Beringovo, Ohotsko more). Unutar granica odijeljenih mora (sredozemnih i rubnih) nalaze se manja mora koja se mogu smatrati morima drugog stupnja (npr. Jadransko, Egejsko i Crno more), trećeg stupnja (Azovsko, Jonsko, Levantsko, Tirensko more) i četvrtog stupnja (Ligursko, Bakarsko, Alboransko more). Podmor. reljef po postanku je sličan kopnenom reljefu. Tri velika pojasa obuhvaćaju mor. dno: priobalni pojas mor. dna do 200 m (kontinentalni šelf); kontinentalni odsjek (padina) zauzima dubine 200 ··· ··· 2500 m (najčešći pad 4 ··· 7°, izuzetno do 50°); dno dubokog mora obuhvaća oceanske zavale 2500 ··· 6000 m dubine, te oceanske potoline na dubinama većim od 6000 m. Srednja je dubina s.m. 3795 m; 77% s.m. dublje je od 4000 m; najveća je dubina u Tihom oceanu 11 034 m (Marijanska brazda). Sastav sedimenata mor. dna potječe prvenstveno od izumrlog organskog svijeta: globigerinski, radiolarijski, dijatomejski i pteropodni mulj; od anorganskih sedimenata prevladava crvena dubokomor. glina i vulkanski mulj. S. m. je najveći biotop (stanište) na Zemlji gdje su biljke i životinje prilagođene posebnim uvjetima životne sredine; premda svojim fiziografskim i abiotskim uvjetima djeluje selektivno, u svj. moru živi najveći dio životinjskih rodova, a od bilja gotovo isključivo alge. Područje kontinentalnog šelfa najbogatije je područje mor. flore i faune pa se naziva fitalnim područjem; dublji slojevi mora, koji ne sadržavaju klorofilnih biljaka, nazivaju se afitalnim područjem. Prva mor. stepenica područje je supralitorala s modrozelenim algama (Cyanophytima), rakovima (Cirripediama) i puževima (Littorina). Mediolitoral stepenica je plime i oseke sa zajednicama modrozelenih i viših alga, školjkaša, moruzgvi i dr. Bogato razvijene biocenoze dna svj. mora u zoni su infralitoralne stepenice (do 50 m dubine); to je područje eufotičke ili dobro osvijetljene zone s optimalnim prilikama za većinu bentoskih biljaka. Životinjski svijet u ovoj stepenici vrlo je dobro razvijen, ali u gornjem, bolje osvijetljenu dijelu, biomasa biljaka veća je od biomase životinja. U dubinama većim od 50 m svjetlo slabije prodire i tu se ugl. završavaju livade mor. cvjetnica i počinje cirkalitoralna stepenica (do 500 m dubine) sa zajednicama koralja, spužava te mnogim vrstama riba (kanjac, trilja i dr.). Tom se stepenicom završava fitalna zona i područje šelfa a nastavlja se profundalni ili afitalni sistem; ondje počinju biocenoze dubinskih koralja (na tvrdim podlogama), zajednice ramenonožaca, različitih školjkaša, puževi, rakovi (na dubokomor. muljevima) te dubinske ribe. U s. m., izvoru hrane, ribe su ¹/_l0 svj. rezervi bjelančevina, a riblji fond se stalno obnavlja (more stvara god. oko 400 mil. t mor. organizama); od ukupnog god. ulova (60 ··· 70 mil t, a moguć je i 200 mil. t) na ribe otpada 80%, na kitove 10% a na mekušce, glavonošce i rakove 10%; u prvom redu to se odnosi na Japan, SSSR, Kinu, Norvešku, SAD, Peru, Indiju, Tajland, obje Koreje, Španjolsku i V. Britaniju. Najvrednija se lovišta nalaze na s hemisferi, uz kontinentalne obale i oceanske prudove. Ulovom je najizdašnija oceanska regija sz Tihi ocean (fronta tople Kuroshijske i hladnije Oyashijske struje), kvantitativno i kvalitativno vodeće svj. lovište; najviše se lovi bakalar i njegovi srodnici (oko 20% ulova). Druga po izdašnosti ribolovna regija jest si Atlantski ocean, odn. područje kontinentalnog šelfa ispred sz Evrope (utjecaj Golfske struje); najviše se lovi bakalar i njemu srodne ribe (¹/₃ ulova). Iako ove dvije regije pokrivaju samo 10% površine s.m., u ulovu ribe sudjeluju sa 47%. Iskorišćivanju bogatstava mora i podmorja pridonio je razvoj mor. tehnologije; prvenstveno se to odnosi na žive resurse u moru, na desalinizaciju mor. vode, izdvajanje minerala (NaCl, magnezij, brom), eksploataciju nafte i plina iz podmorja (oko ¹/₄ svj. rezervi), na mor. rudarstvo, na oslobađanje akumulirane energije iz mora, na iskorišćivanje mor. struja, valova i mor. mijena u energetske svrhe; u novije vrijeme razvija se litoralizacija s. m. (naselja, turizam, rekreacija, medicinska mareologija i dr.). Klimu s. m. karakterizira fiz. stanje i fiz. procesi u atmosferi i u moru. Zbog posebnih fiz.-kern, svojstava more se sporije hladi i sporije zagrijava od kopna, pa su i amplitude temp, mora manje; klimatske prilike su ujednačenije na j nego na s hemisferi. Površinske temp. s. m. kreću se između – 2 °C i + 30 °C; oko 53% površine s.m. ima prosječnu god. temp, veću od 20 °C. Dnevne promjene temp, po dubini osjećaju se do 25 m, a god. do 400 m. Na dubini od 1000 m temp, oceana niža je za 20 °C, dublje od 1000 m nalazi se jednolika vodena masa niske temperature; u najvećim dubinama temp, vode raste zbog povećanog hidrostatskog tlaka. Opća cirkulacija atmosfere najrazvijenija je iznad oceana, što uzrokuje stalan sistem vjetrova; na klimatske prilike posebno utječe i cirkulacija svj. mora (→ morske struje). Mor. su prostranstva izvorišna područja mor. → zračnih masa i baričkih sistema (→ aktivna središta atmosferskog tlaka). Dinamiku mora karakteriziraju mor. valovi, mor. struje i mor. mijene. S.m. ima golemo ekon. značenje, osobito stoga što je najjeftiniji put za prijevoz robe. U svj. pom. prometu po prevezenim količinama prevladavaju masovni tereti; na prvom je mjestu → nafta i naftni derivati, a zatim → rasuti teret (željezna ruda, žitarice, ugljen). Gl. plovidbeni putovi: sjevernoatlantski (Sjeverna Amerika–Evropa), latinskoamerički (Srednja i Južna Amerika– –Evropa), atlantski (Evropa–zapadna Afrika), američko-zapadnoafrički, južnoafrički, američko-azijski, američko-australski, azijsko-australski, zatim pom. putovi rubnih i sredozemnih mora te arktički put; veliko značenje ima i plovidbeni put St. Lawrence Seaway (Sjeverna Amerika). – Oceanogr. istraživanja s.m., teoretska i praktična, obuhvaćaju istraživanja mora i mor. dna te odnose između litosfere, hidrosfere i atmosfere; istražuje se topografija mor. dna, njegov sastav i prirodna bogatstva te energetske mogućnosti mora; proučava se flora i fauna, mjere elementi zemaljskoga magn. i gravitacijskog polja, radioaktivnost, temp., mor. valovi, struje i dr.; osim toga dio programa usmjeren je i na istraživanje u vojne svrhe, na dobivanje nafte i plina, pitke vode, na zaštitu mora od onečišćenja i si. Pri tom se upotrebljavaju specijalno konstruirani ili prilagođeni uređaji, naprave i instrumenti, te brodovi, podmornice, ronilice, podvodna vozila, podvodne laboratorije, plutajuće i kopnene stanice te sateliti. Danas je vrlo dobro proučen priobalni mor. pojas (kontinentalni šelf); težište programa istraživanja prelazi na velike dubine (do izobate na 6000 m; 98% mor. dna), a ostatak na najdublje mor. zavale dostupnim specijalnim duboko vodnim sondama i batiskafima. Na programu istraživanja svjetskog mora posebnu su ulogu odigrale SAD (program Man in the Sea, 1962), a zatim su se uključile i dr. veće pomorske zemlje.