Antarktičke vode

Antarktičke vode, mor. pojas j hemisfere koji na jugu graniči s antarktičkim kopnom, na sjeveru sa j polarnicom ili dosegom plutajućih ledenih gromada; 35 mil. km². Stalno zaleđeno oko 4 mil. km², u hladnijoj pol. godine 21 mil. km². Naziva se i Antarktički ocean, Južni ocean ili Južno polarno more. Sr. površinska temp. 3 ··· 7 °C; slanost 33,8 ··· 34,5‰. A. v. karakterizira cirkumpolarna struja W vjetrova (engl. West wind drift), a uz antarktičke obale struja koju pokreću Ε vjetrovi (East wind drift). Vodu manje gustoće, nastalu otapanjem ledenih gromada, struja W vjetrova nosi u Atlantski, Indijski i Tihi ocean. Sudarom na antarktičkoj konvergenciji (48 ··· 50° S) sa slanijom i toplijom oceanskom vodom, antarktička intermedijarna voda spušta se do 800 ··· 1200 m dubine (ispod oceanske vode) i brzinom do 1 čv teče prema Ν kao antarktička intermedijarna struja; prema S teče kompenzacijska struja gušće vode (toplije i slanije). U krajnjoj antarktičkoj zoni vrlo hladna voda spušta se u velike dubine (do 4000 m) i kao pridnena struja veoma se sporo pomiče prema sjeveru. Antarktičku konvergenciju karakteriziraju promjene temp., slanosti (gustoće) i boje, a posebno vrste i količine planktona (biološka barijera). Mor. mijene nisu važne. Antarktički plutajući led nastaje spuštanjem ledenjaka i tzv. ledenjačkih rijeka. Okomit zid leda na rubu šelfskog leda, dug i do nekoliko stotina kilometara, naziva se ledena barijera. Od njegova vanjskog ruba kidaju se plosnati ledeni bregovi i otoci (3/4 pod vodom) koje vjetrovi i cirkumantarktičke mor. struje nose na otvoreno more. Ipak, najveći dio leda u A. v. nastaje zaleđivanjem vode. Granica je plutajućeg leda i ledenih bregova u Tihom oceanu 45° S, u Atlantskom i Indijskom 35° S. Granica je šelfa na izobati oko 1000 m, odakle se strmo spušta prema velikim dubinama; rubna mora zapravo su duboki antarktički oceanski zaljevi. Najpliće je Rossovo more (do 600 m), koje se zbog toga ističe ledenim barijerama. U otvorenom Amundsenovu i Bellingshausenovu moru nedaleko od obale dubine su veće od 4000 m odn. 5000 m. Između Antarktike i Tasmanije lanci su podm. hrptova (dubine 815 ··· 2965 m); hrbat od Gaussberga prema Kerguelenovu otočju rastavlja Atlantsko-antarktičku od Indičko-antarktičke zavale. A. v. plove samo kitolovci i istraživački brodovi. Oko 1000 st. živi na Južnom Orkneyju, Južnom Shetlandu i Južnoj Georgiji; ostali otoci služe za privremene ribar. baze. A. v. jedinstveno su cirkumpolarno područje s polarnim obilježjem; flora i fauna svuda gotovo ista; najbrojniji su tuljani (4 vrste) i kitovi, većinom u Rossovu moru; albatrosi iščezavaju sa zaleđenih područja, a neke vrste pingvina nalaze se samo u ledenom pojasu.