jedrenjak

jedrenjak, brod kojemu je gl. propulzor jedro. Danas redovito ima i motor; j. s pomoćnim motorom redovito upotrebljava jedra, a motor prema potrebi; motornom j. jedra su pomoćno pogonsko sredstvo, a redovito motor. Prema snasti j. se dijele u nekoliko tipova; oceanski: križnjak ili nava, bark, škuner ili goleta, škuna bark, bark škuna, barkantina ili bark beštija, brik, brigantin, brik škuna, škuna; obalni (na Jadranu): loger, trabakul, pelig, bracera, bragoc. J. su se održali do danas, ugl. kao š.br., jahte ili turistički brodovi; obalni j. se upotrebljavaju i kao teretni ili ribarski brodovi. Prema PISM-u j. u noćnoj plovidbi ističe bočna svjetla i krmeno svjetlo; na vrhu jarbola crveno iznad zelenog svjetla (vidljiva 360°); kad danju slobodno plovi na jedra i motor, ističe crni stožac s vrhom nadolje. – J. se razvijao počevši od starog vijeka (→ brod). U 11. st. najpoznatiji je dvojarbolna nava; 13-16. st. razvile su se karake i karavele, a na Dalekom istoku džunka. U 17. st. trg. jedrenjaci grade se prema plovidbenom području (istočnoindijac, zapadnoindijac i levantinac; dobra pom. svojstva); krajem 18. st. grade se goleta, škuna, brik i barkantina. Najveći su razvoj j. doživjeli u 19. st.; za prekooceanske linije grade se brze fregata, atlantski poštari i kliperi. Sredinom 19. st. počinju se graditi kompozitni, a zatim željezni i čelični jedrenjaci (→ France); od tada se ustalila klasifikacija j. prema snasti. Poč. 20. st. nestaju klasični j. velike tonaže (1929. svega 22 j. s više od 1000 t); javljaju se motorni jedrenjaci. Radi uštede goriva, danas se eksperimentira ugradnjom jedara (pomoćni pogon) na trg. brodovima, kojima bi se automatizirano upravljalo s jednog mjesta (razapinjanje, ubiranje i rukovanje jedrima).