visina

traži dalje ...

visina (engl. altitude). 1. Vertikalan razmak točke ili terestričkog objekta od referentne plohe; naziva se i elevacija; nadmorska v., razmak točke ili objekta na zemaljskoj površini od srednje mor. razine. 2. V. nebeskog tijela, luk vertikalnog kruga od pravog obzora do neb. tijela ili odgovarajući kut u središtu Zemlje (0 ··· 90°); komplement ν. zenitna je daljina (z = 90° – hp). Blizumeridijanska ili ex-meridijanska v., visina nešto prije odn. poslije prolaska neb. tijela kroz meridijan, ali ne preko 87°; pomoću posebnih tablica reducira se na meridijansku visinu. Izmjerena v. (hi), visina neb. tijela izmjerena → sekstantom; u Sunca i Mjeseca može biti mjerena do njihova donjeg ili gornjeg ruba. Kulminacijska v., najveća odn. najmanja v. neb. tijela u toku dana; razlika između meridijanske i kulminacijske v. najveća je za Mjesec, a za zvijezde najmanja; posebno to vrijedi pri mjerenju v. s broda u plovidbi. Meridijanska v., visina u trenutku prolaska neb. tijela kroz gornji odn. donji motriočev meridijan; mjeri se radi određivanja → geografske širine broda. Opažena v. (ho), izmjerena visina (hi) ispravljena za pogrešku indeksa i ekscentriciteta sekstanta (ki + ke); u engl.-amer. terminologiji isto što i prava visina. Prava ili ispravljena v., visina (hp) koja odgovara središtu neb. tijela; dobiva se popravkom opažene v.: u Sunca za depresiju (dubinu) obzora (– dep), astronomsku refrakciju (– ρ), polumjer (±\(\displaystyle r_\odot\)) i dnevnu paralaksu (+ π), npr.: hp = hi(ki + ke) + (– dep) + (– ρ) ±\(\displaystyle r_\odot\) + π; u Mjeseca, kao i u Sunca, samo što se dodaje visinska paralaksa (+π); u planeta, kao i u Mjeseca, ali bez popravka za polumjer (paralaksa je praktički nula); u zvijezda, kao i u planeta, ali bez paralakse. Računala v. (hr), visina izračunata formulama dobivenim iz → astronomsko-nautičkog trokuta odn. drugim izvedenim formulama, na osnovi poznate deklinacije (δ) i mjesnog satnog kuta neb. tijela (s) te zbrojene ili izabrane motriočeve geogr. širine (φz; φi). Gl. formule

sin hr = sin φ · sin δ + cos φ · cos δ cos s; sin2 90 − hr/2 = cos φ · cos δ sin² s/2 + sin² φ − δ/2; cos² (90 − hr/2) = sin² s/2 · sin2 (φ + δ/2) + cos² s/2 + cos2 (φ − δ/2);

formule se rješavaju logaritmima i elektron. računalima ili → nautičko-astronomskim tablicama (→ visinska metoda).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

visina. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/visina>.