visina
traži dalje ...visina (engl. altitude). 1. Vertikalan razmak točke ili terestričkog objekta od referentne plohe; naziva se i elevacija; nadmorska v., razmak točke ili objekta na zemaljskoj površini od srednje mor. razine. 2. V. nebeskog tijela, luk vertikalnog kruga od pravog obzora do neb. tijela ili odgovarajući kut u središtu Zemlje (0 ··· 90°); komplement ν. zenitna je daljina (z = 90° – hp). Blizumeridijanska ili ex-meridijanska v., visina nešto prije odn. poslije prolaska neb. tijela kroz meridijan, ali ne preko 87°; pomoću posebnih tablica reducira se na meridijansku visinu. Izmjerena v. (hi), visina neb. tijela izmjerena → sekstantom; u Sunca i Mjeseca može biti mjerena do njihova donjeg ili gornjeg ruba. Kulminacijska v., najveća odn. najmanja v. neb. tijela u toku dana; razlika između meridijanske i kulminacijske v. najveća je za Mjesec, a za zvijezde najmanja; posebno to vrijedi pri mjerenju v. s broda u plovidbi. Meridijanska v., visina u trenutku prolaska neb. tijela kroz gornji odn. donji motriočev meridijan; mjeri se radi određivanja → geografske širine broda. Opažena v. (ho), izmjerena visina (hi) ispravljena za pogrešku indeksa i ekscentriciteta sekstanta (ki + ke); u engl.-amer. terminologiji isto što i prava visina. Prava ili ispravljena v., visina (hp) koja odgovara središtu neb. tijela; dobiva se popravkom opažene v.: u Sunca za depresiju (dubinu) obzora (– dep), astronomsku refrakciju (– ρ), polumjer (±
formule se rješavaju logaritmima i elektron. računalima ili → nautičko-astronomskim tablicama (→ visinska metoda).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.
visina. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 21.4.2025. <https://pl.lzmk.hr/clanak/visina>.