piezoelektricitet

piezoelektricitet (grč.), pojava el. naboja na površini prirodnog dielektrika kad se na nj djeluje nekom meh. silom; u tom se ističe kvare (SiO₂) a među keramikama titanati (BaTiO₃ i PbTiO₃). Tvari s takvim svojstvima upotrebljavaju se za hidrofone, tj. detektore zvuka u moru, za senzore ultrazvučnih dubinomjera, sonara, šumosmjerača i ultrazvučnoga brzinomjera (s Dopplerovim efektom); služe i za stabilizatore frekvencije oscilatora (kvarcni satovi i sl.).