piezoelektricitet

traži dalje ...

piezoelektricitet (grč.), pojava el. naboja na površini prirodnog dielektrika kad se na nj djeluje nekom meh. silom; u tom se ističe kvare (SiO2) a među keramikama titanati (BaTiO3 i PbTiO3). Tvari s takvim svojstvima upotrebljavaju se za hidrofone, tj. detektore zvuka u moru, za senzore ultrazvučnih dubinomjera, sonara, šumosmjerača i ultrazvučnoga brzinomjera (s Dopplerovim efektom); služe i za stabilizatore frekvencije oscilatora (kvarcni satovi i sl.).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

piezoelektricitet. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/piezoelektricitet>.