azimut

azimut (arap.), kut ω između meridijana i azimutne linije (terestričkog objekta, neb. tijela); u navigaciji se broji kružno (od Ν točke obzora preko Ε do 360°), polukružno (od Ν ili S točke prema E i W do 180°) i kvadrantalno (od Ν ili S točke prema Ε i W do 90°; npr. NE 150° još se bilježi S 30° E). A. neb. tijela, sferni kut u zenitu između meridijana i vertikalnog kruga neb. tijela ili pripadni luk pravog (astronomskog) obzora; koordinata je u horizontskom koordinatnom sistemu; računa se formulama → astronomsko-nautičkog trokuta:

sin ω = sin s · cos δ · sec h ili

odn. dr. izvedenim formulama, najjednostavnije upotrebom računala, s pomoću nautičko-astronomskih tablica, posebnih azimutnih tablica, dijagrama i grafikona. Nautički godišnjak sadržava posebnu tablicu za računanje pravih azimuta Polare: ω = p · sin s · sec h, gdje je p polarna udaljenost, s mjesni satni kut, h prava visina Polare. U trenutku prolaska neb. tijela kroz gornji meridijan a. je 0°, kroz donji 180°, kroz prvi vertikal 90° ili 270°, a u trenutku pravog izlaska (odn. zalaska) računa se s pomoću amplitude: sin A° = sin δ · sin φ; ω_iz = 90° ± Α°, ω_za = 270° ± Α° (→ Grafikon izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca). A. terestričkog objekta, kut između s dijela meridijana i azimutne linije. Određuje se iz pom. karte ili smjeranjem preko kompasa. Vrste: granični a., a. koji s jedne ili s obje strane plovnog puta pokazuje granicu između sigurnog i opasnog sektora plovnog puta (→ sektor pomorskog svjetla); opasni a., a. koji prelazi vrijednosti graničnog a. na strani opasnog sektora; sigurni ili vodeći a., a. koji vodi brod sigurno izvan opasnosti, a vrijednošću je unutar graničnih azimuta; obično je određen pokrivenim smjerom ili spojnicom dvaju objekata (jedan po pramcu, drugi po krmi); kompasni a., a. mjeren od kompasnog meridijana; dobiva se smjeranjem preko magn. kompasa (ω_k) odn. girokompasnog ponavljača (ω_g) ili pretvaranjem pravog a.: ω_k = ω_p – (± θ) – (± υ) i ω_g = ω_p – (±υ_g); loksodromski a. (ω₁), isto što i pravi a.; od ortodromskog ω_ο razlikuje se za → polukonvergenciju meridijana (c/2); magnetski a. (ω_m), a. mjeren od magn. meridijana; dobiva se smjeranjem preko magn. kompasa izvan utjecaja brod. magnetizma ili se računa formulama: ω_m = ω_p – (± var) i ω_m = ω_k + (± υ); ortodromski a. (ω_o), a. između pravca pravog meridijana i tangente na ucrtanu ortodromu koja spaja motrioca s opaženim objektom; dobiva se računom ili iz gnomonske karte; pretvara se u ω₁ formulom: ω₁ = ω_o ± c/2; pravi a. (ω_ρ), a. mjeren od pravca pravog meridijana; dobiva se iz pom. karte odn. računanjem a. nebeskih tijela ili ispravkom kompasnog azimuta: ω_p = ω_k + (±k_u) ili ω_p = ω_g + (±υ_g); radarski a. (ω_ra), a. mjeren radarom i pročitan na ekranu; tangentni radarski a., radarski a. na krajeve objekta (otoka) ispravljen za polovicu kutne širine radarskog snopa; radioa., kut između pravog meridijana i smjera prijema radio-valova koje odašilje radio-far; mjeri se radio-goniometrom; popravljen za → radio-devijaciju (υ_ra) daje ortodromski a.; relativni a., isto što i pramčani kut (kut između pramčanice i pravca koji vodi od motriočeva oka na objekt). Geodetski a., kut u nekoj točki referencijske plohe između geodetskog meridijana i definirane krivulje. Računa se od Ν preko Ε do 360° iz astronomskog azimuta s pomoću Laplaceove jednadžbe za azimut; naziva se i Laplaceov azimut.