azimut

traži dalje ...

azimut (arap.), kut ω između meridijana i azimutne linije (terestričkog objekta, neb. tijela); u navigaciji se broji kružno (od Ν točke obzora preko Ε do 360°), polukružno (od Ν ili S točke prema E i W do 180°) i kvadrantalno (od Ν ili S točke prema Ε i W do 90°; npr. NE 150° još se bilježi S 30° E). A. neb. tijela, sferni kut u zenitu između meridijana i vertikalnog kruga neb. tijela ili pripadni luk pravog (astronomskog) obzora; koordinata je u horizontskom koordinatnom sistemu; računa se formulama → astronomsko-nautičkog trokuta:

sin ω = sin s · cos δ · sec h ili

cos ω = cos p − sin h · sin φ/cos h · cos φ

odn. dr. izvedenim formulama, najjednostavnije upotrebom računala, s pomoću nautičko-astronomskih tablica, posebnih azimutnih tablica, dijagrama i grafikona. Nautički godišnjak sadržava posebnu tablicu za računanje pravih azimuta Polare: ω = p · sin s · sec h, gdje je p polarna udaljenost, s mjesni satni kut, h prava visina Polare. U trenutku prolaska neb. tijela kroz gornji meridijan a. je 0°, kroz donji 180°, kroz prvi vertikal 90° ili 270°, a u trenutku pravog izlaska (odn. zalaska) računa se s pomoću amplitude: sin A° = sin δ · sin φ; ωiz = 90° ± Α°, ωza = 270° ± Α° (→ Grafikon izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca). A. terestričkog objekta, kut između s dijela meridijana i azimutne linije. Određuje se iz pom. karte ili smjeranjem preko kompasa. Vrste: granični a., a. koji s jedne ili s obje strane plovnog puta pokazuje granicu između sigurnog i opasnog sektora plovnog puta (→ sektor pomorskog svjetla); opasni a., a. koji prelazi vrijednosti graničnog a. na strani opasnog sektora; sigurni ili vodeći a., a. koji vodi brod sigurno izvan opasnosti, a vrijednošću je unutar graničnih azimuta; obično je određen pokrivenim smjerom ili spojnicom dvaju objekata (jedan po pramcu, drugi po krmi); kompasni a., a. mjeren od kompasnog meridijana; dobiva se smjeranjem preko magn. kompasa (ωk) odn. girokompasnog ponavljača (ωg) ili pretvaranjem pravog a.: ωk = ωpθ) – (± υ) i ωg = ωp – (±υg); loksodromski a. (ω1), isto što i pravi a.; od ortodromskog ωο razlikuje se za → polukonvergenciju meridijana (c/2); magnetski a. (ωm), a. mjeren od magn. meridijana; dobiva se smjeranjem preko magn. kompasa izvan utjecaja brod. magnetizma ili se računa formulama: ωm = ωp – (± var) i ωm = ωk + υ); ortodromski a. (ωo), a. između pravca pravog meridijana i tangente na ucrtanu ortodromu koja spaja motrioca s opaženim objektom; dobiva se računom ili iz gnomonske karte; pretvara se u ω1 formulom: ω1 = ωo ± c/2; pravi a. (ωρ), a. mjeren od pravca pravog meridijana; dobiva se iz pom. karte odn. računanjem a. nebeskih tijela ili ispravkom kompasnog azimuta: ωp = ωk + (±ku) ili ωp = ωg + υg); radarski a. (ωra), a. mjeren radarom i pročitan na ekranu; tangentni radarski a., radarski a. na krajeve objekta (otoka) ispravljen za polovicu kutne širine radarskog snopa; radioa., kut između pravog meridijana i smjera prijema radio-valova koje odašilje radio-far; mjeri se radio-goniometrom; popravljen za → radio-devijacijura) daje ortodromski a.; relativni a., isto što i pramčani kut (kut između pramčanice i pravca koji vodi od motriočeva oka na objekt). Geodetski a., kut u nekoj točki referencijske plohe između geodetskog meridijana i definirane krivulje. Računa se od Ν preko Ε do 360° iz astronomskog azimuta s pomoću Laplaceove jednadžbe za azimut; naziva se i Laplaceov azimut.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

azimut. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/azimut>.