vertikala

vertikala (lat.), pravac sile Zemljine teže (niti viska u položaju ravnoteže) u nekoj točki; stoji okomito na horizontalnu ravninu. Ako se Zemlja smatra kuglom, v. se podudara s njezinim polumjerom; u zemaljskog elipsoida v. s ekvatorskom ravninom zatvara kut koji odgovara geogr. širini dotične točke. V. probada neb. svod u točkama koje se zovu zenit i nadir.