magnetski kompas

magnetski kompas, kompas u kojega je osjetilni element magn. sistem (kompasna ruža) pod utjecajem horizontalne komponente Zemljina magn. polja; uvijek je orijentiran prema magn. (kompasnom) meridijanu. Svojstva kompasa: osjetljivost omogućuje k. da pokaže i najmanju promjenu kursa (najmanji kut < 0,3^°); ovisi o tehn. izvedbi kompasa i vrijednosti horizontalne komponente Zemljina magn. polja (kompas se montira na magnetski najpovoljnijem mjestu); dana je → momentom povratka magn. igala; mirnoća sprečava kompasnu ružu da oscilira oko svoje vertikalne osi (uzroci su mehanički i magnetski); stabilnost osigurava magn. sistemu stalan vodoravan položaj u kotlu; bolja je što je veći razmak između uporišta i težišta ruže. Magn. sistem nalazi se u kotlu (s tekućinom bez nje) smještenom u kardanskom sistemu koji je obješen o kompasni stalak; na stalku i u njemu nalaze se → kompasni korektori. Kompasni kurs se čita s kompasne ruže u visini pramčanice (u kotlu). Objekt se smjera s pomoću smjerala (obično, prizmatično) ili azimutnog kruga koji se nalazi iznad poklopca kompasnog kotla. Svaki kompas ima tablicu devijacija koja se izrađuje nakon → kompenzacije magnetskog kompasa. M. k. je danas rezervni brod. kompas ili čamčani m. k. (pričvršćen je blizu kormila ili je ručni). – Vjerojatno su Kinezi prvi upotrijebili magnetsku iglu za označivanje smjera sjevera (u 4. st.); najstariji zapis o brodskom m. k. potječe iz sredine 12. st. ; u 13. st. spominje se poduprti magnetski kompas i smjeralo za mjerenje azimuta (0 ··· 360°), a u 14. st. uz igle se naljepljuje vjetrulja (preteča suhog kompasa); smatra se da je tvorac brod. m. k. Flavio Gioia; u srednjem vijeku upotrebljavala se latinska ruža (12 zraka). U 16. st. ustanovljena je magn. inklinacija i deklinacija (varijacija). Prva ispitivanja m. k. obavio je Englez Gowin Knight (Knightov m. k.) pa se on smatra prvim znanstvenim konstruktorom kompasa. Nakon njega značajan je M. Flinders (1814); najbolji suhi m. k. konstruirao je W. Thomson (lord Kelvin; ispitivanja od 1873; 1876. konstruirao kompasni stalak u koji su se mogli umetati kompasni korektori, a 1879. primjenjuje i Flindersov štap). Englez Crow (1813) prvi je upotrijebio kotao s tekućinom radi smirenja kompasne ruže, ali je prvu konstrukciju dao brit. Admiralitet. Javljaju se različiti tipovi magn. kompasa s tekućinom, a najpoznatiji su tipovi: Thomsonov (suhi), te Kelvin-Hugnesov (engl.), Askania i C. Plath (njem.), UKPM (sovj.), Kompas (jugosl.).