jedrilje

jedrilje, skupni naziv za jedra i njihovu pomičnu opremu (vrv) na plovilu; skupa s → jarboljem i njegovom oputom tvori snast. Vrsta jedara kao i njihov razmještaj ovisi o namjeni i tipu jedrenjaka odn. jedrilice. Iako se aerodinamička sila stvara na cijelom j., posebno je važno uskladiti položaj njegova težišta (zamišljena točka u kojoj su koncentrirana pogonska sila vjetra svih jedara kao i moment jedrilja) prema težištu lateralnog plana, konstrukcijske vodne linije i sistemskom težištu plovila. Površina j. odgovara površini konstrukcijske vodne linije (W); u barka i križnjaka 3 ··· 4 W, u golete 3,5 ··· 4 W, u kutera 3 ··· 3,5 W, u jahte 5,5 W. Težište j. u jedrenjaka je nešto ispred težišta lateralnog plana; u križnjaka za oko 0,068 L, a u škunera za 0,040 L (L je konstrukcijska duljina broda). U jedrilica je težište uvijek nešto iza težišta lateralnog plana tako da ona uvijek blago prihvaća. Točno težište j. dobiva se računski a približno grafički u određenom mjerilu (slika). Postupak: Sj je težište jedra, a Sp težište prečke; na pomoćnom dijagramu ucrtaju se površina jedra P₁ i prečke P₂: točke A, B i C spoje se s proizvoljnom točkom D. Pravac I prenese se u proizvoljno odabranu točku X (pravac I’); iz te točke povuče se pravac II’ (paralelan sa II), a kroz tako dobivenu točku Y povuče se pravac III’; sjecište okomice (spuštene iz točke Z) sa spojnicom daje težište jedrilja S. Ako se položaj težišta želi pomaknuti prema pramcu, jedra valja skratiti (po vanjskom porubniku) ili prečku povećati (može i 2 prečke) i obrnuto. Skraćivanjem j. po visini spušta se težište j. prema vodnoj liniji (u visokih jedara S je uvijek više nego u niskih i širokih). Zbroj svih momenata pojedinih jedara s ukupnom površinom j. daje udaljenost težišta (S) od izabrane vertikalne osi, redovito od vertikale kroz težište lateralnog plana. Najbolji položaj težišta jedrilja dobiva se → trimovanjem (podešavanjem) jedara na pokusnim vožnjama.