Vis

Vis, otok u srednjodalmatinskoj otočnoj skupini; 90,3 km² (deseti jadranski otok), 4121 st. (1981). Od otoka Hvara i Paklenih (Paklinskih) otoka dijeli ga Viški kanal, a od Biševa Biševski kanal. Obale dobro razvedene; duljina obalne crte 76,6 km; koeficijent razvedenosti 2,28; na z strani je Komiški zaljev, a na s strani duboka uvala Viška luka (obalno pom. svjetlo na otočiću Hostu; 4 M). Uz ji obalu niz otočića i hridi. Najzapadniji rt Barjaci (pom. svjetlo na Malome Barjaku; 8 M), a najistočniji rt Stončica (pom. svjetionik; 18 M). Najviši vrh na otoku Hum (587 m). Gl. naselja i luke: Vis (1971 st.; 1981) i Komiža (1679 st.; 1981). Poljoprivreda (vinogradarstvo, povrtlarstvo); ribarstvo (oko otoka su bogata lovišta male plave ribe), industrija (preradba ribe); turizam. – Otok su naselili Iliri u ← 1. tisućljeću; od ← 4. st. grč. kolonija (Issa, prostrana luka), koja se osamostaljuje (← 3. st. do ← 47), osniva naseobine na Korčuli i kopnu (Trogir, Stobreč) i izravno se miješa u ilirsko-rim. sukob za Teute. Od srednjeg vijeka V. je naseljen Hrvatima; više puta mijenja gospodare; nakon mlet. vladavine (ulov i izvoz soljene srdele u Veneciju) otok je za Kontinentalne blokade bio jako uporište brit. mornarice (Britanci su 1811. u viškim vodama potukli franc. brodovlje). God. 1815. potpao je pod Austriju i otada dijeli sudbinu ostale j Hrvatske; u → Viškoj bitki je 1866. poražena tal. flota; 1870. narodnjaci su utemeljili prvo hrv. društvo Viški skup u Visu, 1886. dobili su višku i 1889. komišku općinu; potkraj stoljeća otočno gospodarstvo doživljuje polet (trgovina vinom konzerviranje ribe, parobrodarsko društvo); nakon tal. okupacije (1918-20) V. je ušao u sklop Kraljevine SHS. U NOR-u prva partiz. grupa na otoku formirana je krajem juna 1941; u partiz. jedinice upućeno više od 200 boraca. Nakon kapitulacije Italije formiran Viški partizanski bataljon i Viška flotila naoružanih brodova; od kraja 1943. V. je sjedište Oblasnog komiteta KPJ za Dalmaciju, 26. divizije, Štaba Mornarice NOVJ i IV POS-a. Odlukom Vrhovnog Štaba NOVJ i POJ (20. 1. 1944) da se otok brani, obranu otoka preuzela je 26. divizija i Mornarica NOVJ. U proljeće 1944. s V. su jedinice 26. divizije i Mornarice NOVJ izvele više des. prepada na Hvar, Korčulu, Mljet, Šoltu, Brač i Pelješac. Noću 7/8. 6. 1944. na Vis je došao maršal Jugoslavije Josip Broz Tito; V. postaje sjedište VŠ, NKOJ-a i CK KPJ, baza i centar za školovanje kadrova Mornarice NOVJ, baza 8. korpusa, osnovica des. operacija za konačno oslobođenje Dalmacije; 16. 6. 1944. na Visu je potpisan sporazum između Tita i Šubašića. Poslije odlaska Tita iz V., na otoku je do kraja 1944. bilo sjedište Štaba Mornarice NOVJ i IV POS-a, štaba 26. divizije te Oblasnog komiteta KPH i Oblasnog NOO za Dalmaciju. Otok V. dao je više od 1000 partizana (poginulo 222).