Palau

Palau, također Belau i Pelew, otočje (07°30' N; 134°30' E) i država (Republika Palau) u z dijelu Tihog oceana, i od Mindanaa (Filipini), s od Nove Gvineje, j od Guama (udaljen 625 M) i jz od Havajskog otočja (3870 M); 495 km²; 14 200 st. (1987). Stanovnici su Mikronezijci, opadanje st. 0,3% (1981-86). Gl. grad Koror (9442 st., 1986) na istoimenom otoku. Službeni jezici: engleski, palauanski i sonsolonsko-tobianski. P. se sastoji od oko 350 otoka (8 stalno naseljenih) koji se pružaju u duljini od 400 km. Najveći je otok Babelthuap (143 km²; 60% st.), koji je mostom spojen s otokom Kororom (30% st.). Oko njih se nalaze otoci Angaur, Kayangel, Arakabesan, Malakal, Auluptagel, Ngargol, Urukthapel, Peleliu i dr. Palauu pripadaju i jugozapadnije položeni atoli (Sansorol, Merir, Pulo, Anna, Helen Reef). Veći su otoci građeni od vulkanskog materijala, a manji od koralja (atoli). Trop. klima; sr. god. temp. 28 °C; oborine 3250 ··· 3800 mm; česti su tajfuni. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 2,9% aktivnog st., u industriji i građevinarstvu 18,2%, u uslužnim djelatnostima 78,9%. Uzgaja se pandanus, kokosova pauna, krušno drvo, slatki krumpir, banane; stočarstvo (svinje); ribarstvo (tuna). Turizam. Izvozi se kokosovo ulje, kopra, tuna, otpadno željezo; uvozi se hrana i industr. proizvodi. Međunar. aerodrom (Koror). – Otočje je otkrio 1543. Portugalac Ruy López de Villalobos; do 1899. pod Španjolskom a do I svj. rata pod Njemačkom, zatim mandatno područje Lige narodâ; od 1947-80. u sastavu Tihooceanskoga starateljskog teritorija SAD; od 1981. unutrašnja samouprava; od 1983. u zajednici sa SAD (financije, obrana); od 1987. nezavisnost (zajednička obrana sa SAD). – U II svj. ratu desant amer. snaga na otoke Peleliu (15. 9. 1944) i Angaur (17.9) radi bazâ prije operacija na Filipine. Angaur je svladan za 3 dana, Peleliu za nekoliko tjedana.