Lastovo

Lastovo, otok u južnodalmatinskoj skupini; 46,87 km²; 951 st. (1981); najviši vrh Hum (417 m). Od Korčule ga dijeli Lastovski kanal. Obala, osim i dijela, dobro je razvedena; duljina obalne crte 46,4 km, koeficijent razvedenosti 1,91; na z dijelu otok Prežba zatvara uvale Velo jezero (Velji lago) i Malo jezero (Mali lago); na j Skrivena luka; i obala je strma i kamenita, a ispred nje su otočići Lastovnjaci ili Donji školji. Poljoprivreda (vinogradarstvo, maslinarstvo), ribarstvo, turizam. Gl. naselje Lastovo (643 st., 1981) s pristaništem Sv. Mihovilom (na s obali); gl. pristanište u Ublima (z obala). – Otok je poznat od antike i poslije naseljen Hrvatima; u 10. st. svojim brodovima napadali mletačke, pa je dužd Petar II Orseolo na svom pohodu zauzeo L. i porušio utvrđeni grad. Od 1252. do 1808. L. pod dubrovačkom vlašću uživa autonomiju i razvija brodarstvo po Jadranu. Nakon kratke vladavine Francuza, od 1815. pod Austrijom. Rapalskim ugovorom 1920. pripao je Italiji. God. 1942. formirane su grupe skojevaca i odbori narodne pomoći, a 1943. narodnooslobodilački odbori. Nakon kapitulacije Italije (1943) zaposjele su ga jedinice NOVJ; formiran je Lastovski bataljon (6. bataljon 13. južnodalmatinske brigade), Mornarička stanica i Lastovska flotila. Od proljeća 1944. L. postaje uporište Mornarice NOVJ; preko njega se održavaju veze s Korčulom, Mljetom, Pelješcom i Dubrovačkim primorjem. Od sredine 1944. na L. djeluje štab V POS-a (premješten na Korčulu u septembru) i bataljon mornaričke pješadije.