zapor

zapor ili štoper. 1. Palubni mehanizam između sidrenog vitla i sidrenoga palubnog ždrijela kojim se sprečava nekontrolirano obaranja sidra odn. isticanje lanca; služi i za izravan prijenos sile i trzajâ lanca na sidreno vitlo. Palubni z., redovito glavni, dvokraka poluga pokretljiva oko vodoravne osi; vertikalni krak ulazi u vodoravnu kariku, a vodoravni krak tvori isklizni sistem; nalazi se u udubljenju blizu palubnog sidrenog ždrijela. Pandžasti z., lanac s dvokrakom pandžom koja odgovara promjeru lančane karike. Polužni z., na jedrenjaku, vodoravna jednokraka poluga sa srpom koji zahvaća sidreni lanac s donje strane palube; priteže se i popušta s pomoću koloturja. Pramčani (utorni) z. sprečava da lanac za uvitlavanja zbog neke greške ne isteče u vodu; gnijezdo, preko kojeg prolazi sidreni lanac, podiže se i spušta s pomoću poluge; u njegovu gornjem položaju lanac slobodno ističe (pri obaranju sidra), a u spuštenom položaju (pri uvitlavanju) karika vodoravno ulegne u gnijezdo i lanac ne može isticati. Nalazi se iza sidrenog ždrijela; često je gl. zapor. Slipni ili isklizni z. sastoji se od lanca sa slipnom kukom koja prolazi kroz lančanu kariku; vrsta mor. veza. Stezni z. ima kuku koja prolazi kroz sidrenu kariku; njime se osigurava sidro u plovidbi (vrsta mor. veza). Pored steznog upotrebljava se i lančani zapor. Škripni z. zapire sidreni lanac s pomoću poluge; kad je poluga vodoravna, klizač (nos) poluge lančanu kariku pritiskuje uz obli rub sidrenog palubnog ždrijela.