Visla

traži dalje ...

Visla, polj. Wisła, gl. polj. rijeka i najdulji pritok Baltičkog mora; duljina 1047 km; porječje 194 424 km². Nastaje u Zapadnim Beskidima spajanjem Crne, Bijele i Male Visle, a utječe u Gdański zaljev, odn. Vislansku zatoku. Oko 50 km uzvodno od ušća račva se na rukave Nogat, Elbląšku Vislu i Mrtvu Vislu (prije Gdańska V.) koji tvore deltu (1000 km²); 1840. rijeka je probila novo ušće (V. Śmiata), a 1894. otvoreno je gl. ušće Przekop. Najviši vodostaj u martu i aprilu (otapanje snijega) i u junu i julu (kiša); kolebanje vodostaja 2 ··· 9 m (početkom ljeta česte poplave). V. je iza Neve vodom najbogatija rijeka baltičkog sliva; prosječni proticaj kod Krakova 84 m³/s, kod Varšave 590 m³/s, u blizini ušća 1090 m³/s. Kod Krakova je zaleđena 52 dana godišnje, nizvodno od Varšave 63 dana. Gl. pritoci: Dunajec, Wisłoka, San, Wieprz, Bug s Narewom, Wkra, Drwęca (desni) te Nida, Radomka, Pilica, Bzura i Brda (lijevi). Na rijeci su podignute brojne HE (najveća na pritoku Dunajecu), a voda služi i za natapanje. V. je plovna do Krakova (940 km). Bydgošćanskim kanalom (24,7 km) spojena je s Odrom, Mazurskim kanalom s Pregoljom, Augustowskim kanalom (80 km) s Njemenom, a Dnjeparsko-buškim kanalom s Dnjeprom. Godišnje se rijekom preveze oko 7 mil. t tereta (najviše ugljen, građevinski materijal, umjetno gnojivo). Gl. pristaništa: Krakov, Varšava, Torún, Bydgoszcz, Płock, Gdańsk.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Visla. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/visla>.