Venezuela

Venezuela, država u sz dijelu Južne Amerike s izlazom na Karipsko more i Atlantski ocean; 912 050 km²; 19 246 000 st. (1989). Stanovnici su mestici (69%), bijelci (20%), crnci (9%), Indijanci (2%); porast st. 2,8% (1982-87). Službeni jezik španjolski. Gl. grad Caracas (1246677 st., šire područje 2 530 026 st., 1987). Novčana jedinica bolívar (1 VEB = 100 céntimosa). Društveni bruto-proizvod 2930 $/st. (1986). V. se sastoji od visokoplaninskog dijela na sz i z, stare gvajanske mase na ji i nizine rijeke Orinoca između njih. Planinski su dio Kolumbijske Ande (Pico Bolívar, 5002 m) i Karipsko gorje. S Gvajanskog pobrđa (500 ··· 800 m) izdižu se pojedini planinski vrhunci (Roraima, 2772 m). Prostrana aluvijalna nizina oko Orinoca širi se prema atlantskom primorju. Obala je duga 2800 km. Od mnogobrojnih otoka u blizini karipske obale Venezueli pripada otočje Los Roques te otoci Margarita, Coche, Tortuga, Testigos, Blanca (Blanquilla), Orchila. Veći zaljevi: Venezuelski, Triste, Paria. Tropska klima (na s), savanska (u središnjem dijelu), ekvatorska (na j); sr. god. temp. 18 °C u planinama, do 27 °C u nizini i na obali; oborine: 200 ··· 250 mm na sz, 500 ··· 800 mm u karipskom primorju, 800 ··· 1200 mm na sz, 1800 ··· 2000 mm na j. Slivu Atlantskog oceana pripada 82% rijeka, ugl. pritoka rijeke Orinoca; u Karipsko more utječe 17,5% tokova, a bez otjecanja je u more oko 0,5% rijeka. Gl. rijeka Orinoco plovna je za mor. brodove do grada Bolivara (400 km). Veća jezera: Maracaipsko (13 600 km²) i Valencijsko (350 km²); bočato Maracaipsko jezero spojeno je 55 km dugim plovnim kanalom s Venezuelskim zaljevom. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 14,5% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 25,6%, a u uslužnim djelatnostima 59,9% st. Uzgajaju se žitarice, manioka, krumpir, slatki krumpir, ananas, banane, agrumi, kokosov orah, kava, kakaovac, šećerna trska, duhan, sisal i dr. Šumarstvo (1984): 1,3 mil. m³ drva. Stočarstvo (1985): najviše goveda (12,5 mil.). Ribarstvo (1984): 265 010 t, ugl. mor. organizama. Rudarstvo: ležišta nafte (90 mil. t, 1986) i zemnog plina (17 000 mil. m³, 1985), željezne rude, zlata, fosfata, magnezita, azbesta, dijamanata, ugljena; dobivanje mor. soli. Rafinerije nafte, kem., petrokem., prehr., tekstilna, automobilska, duhanska, cementna i papirna industrija; crna i obojena metalurgija. Gl. izvozni proizvodi: nafta (78,7%), naftni derivati (14,1%). Vrijednost izvoza (1985): 12 272mil. $ (SAD 41%, Nizozemski Antili 17%, SR Njemačka 7%, Kanada 5%). Vrijednost uvoza (1985): 8178 mil. $ (SAD 49%, Japan 5%, SR Njemačka 5%, Francuska 5%). Prometna mreža: 439 km željezničke pruge, 75 772 km cesta (asfaltirano 32%) i 7100 km unutrašnjih plovnih putova. Međunar. aerodromi: Caracas (Símon Bolívar), Maracaibo, Barcelona, Barquisimeto, Maturín, Ciudad Bolívar, Porlamar, San Fernando de Apure. Gl. luke: Maracaibo, La Guaira (luka Caracasa), Puerto Cabello, Puerto La Cruz, Cabimas, Amuay, Puerto Sucre, Punta de Piedras. God. lučki promet oko 90 mil. t. Trgovačka flota (1986): 279 brodova (većih od 100 brt) s ukupno 998 296 brt ili 2 825 178 m³; struktura: 22 tankera za naftu (458 900 brt), 1 za naftu i kemikalije (11 410 brt) i 1 za kemikalije (4806 brt), 2 LNG odn. LPG-broda (23 958 brt), 6 BC-brodova (85 569 brt), 65 brodova za opći teret (305 401 brt), 1 kontejnerski brod (497 brt), 1 brod tvornica (199 brt), 93 ribar. broda (32 006 brt), 14 FP-brodova (21 857 brt), 7 opskrbnih brodova (1312 brt), 57 tegljača (15 169 brt), 3 jaružala (34 067 brt), 1 brod za stoku (1344 brt), 2 istraživačka broda (208 brt) i 3 netrg. broda (1593 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik; oko 7500 ljudi; flota (1987): 3 podm., 8 fr., 6 rak. topovnjača, 6 riječnih p. č., 5 des. br., 14 des. sredstava, 1 š. br.; obalna straža; mom. pješadija: oko 4000 ljudi (4 bataljona); morn, avijacija: 26 av. i he.; vojnopom. baze: Caracas, Puerto Cabello, La Guaira. – Otkrio ju je 1498. Kolumbo; nezavisnost je proglašena 1811, a Španjolce je tek 1821. protjerao Simón Bolívar. U 19. i 20. st. česti diktatorski režimi kojima je pogodovao prodor inozemnog (osobito američkog) kapitala (eksploatacija nafte) i povremena razdoblja demokratizacije, društvenih i gospodarskih reforma.