Turska

Turska, država u Maloj Aziji i ji Evropi s izlazom na Crno, Egejsko, Mramorno i Sredozemno more te mor. prolaze Bospor i Dardanele (dijele azij. dio od evr.); 779 452 km² (23 764 km² u Evropi); 55 377 000 st. (1989). Stanovnici su Turci (87,1%), Kurdi (9,5%), Arapi (1,7%), Armenci, Gruzijci, Čerkezi, Židovi i dr. (1,7%); porast st. 2,9% (1981-86). Službeni jezik turski. Gl. grad Ankara (2 251 533 st., 1985). Novčana jedinica tur. lira (1 TRL = 100 kurusa). Društveni bruto-proizvod 1130 $/st. (1985). Najveći dio teritorija zauzima Anatolski ravnjak (800 ··· ··· 1500 m) s nekoliko međusobno odvojenih kotlina. Ravnjak je na s obrubljen Pontskim (Kaçkar, 3937 m), na j Toroskim (Taurus) gorjem, na i Armenskim visočjem, a na jz rubom Arabijske ploče. Torosko gorje raščlanjeno je u nekoliko masiva: na z je Likijski Toros, a na i Jugoistočni te Armenski ili Kurdski Toros; najviši vrhovi jesu ugasli vulkani Ağri (Ararat; 5156 m) i Süphan (4431 m). Reljef je mlad (česti potresi). Premda je T. velik poluotok, najveći je dio njezine 7200 km duge obale nerazveden, izuzetak je obala Egejskog mora pred kojom su mnogobrojni otoci (pripadaju Grčkoj). Sredozemna klima u primorju, kontinentalna u unutrašnjosti; sr. god. temp. 6 ··· 19 °C; zimska (januar) – 8,6 ··· ··· 9,3 °C; ljetna (juli) 19,2 ··· 27,6 °C; oborine: 350 ··· 700 mm; u planinskom području više od 2000 mm. Mnogobrojne rijeke (Kızılırmak, Ceyhan, Eufrat, Tigris) zbog brzica i slapova nisu plovne. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 51,4% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 13,8%, a u uslužnim djelatnostima 34,8% st. Uzgajaju se žitarice, povrće (najviše krumpir i rajčica), evr. voće, agrumi, masline, smokve, vinova loza, lješnjaci (²/₃ svj. proizvodnje), šećerna repa, duhan, pamuk, konoplja. Šumarstvo (1984): 18,9 mil. m³ drva. Stočarstvo (1985): najviše ovaca (40,4 mil.), goveda (17,3 mil.) i koza (13,1 mil.). Ribarstvo (1984): 566 933 t; vađenje spužvi (3000 t). Rudarstvo: ležišta ugljena, željezne, bakrene, kromne, olovne, živine, azbestne, molibdenske i cinčane rude; ležišta nafte, sumpora, boksita. Prehrambena, tekstilna, kožna, drvna, papirna, kem. i petrokem., duhanska, automobilska, aeronautička, strojna industrija; crna i obojena metalurgija; brodogradnja (22 461 brt, 1987). Turizam (1,6 mil. turista, 1984; prihod: 548 mil. $). Gl. izvozni proizvodi: odjeća (10,1%), poljopr. proizvodi (9,3%), duhan (4,2%), stoka i meso (3,3%). Vrijednost izvoza (1985): 7961 mil. $ (SR Njemačka 14%, V. Britanija 9,7%, SAD 9,1%, Italija 6,5%, Francuska 4,4%, Nizozemska 2,2%). Vrijednost uvoza (1985): U 184 mil. $ (SR Njemačka 12,9%, SAD 11,5%, Italija 6,3%, V.Britanija 5,3%, Francuska 4,9%, Japan 3,9%). Prometna mreža: 8169 km željezničke pruge i 60 954 km gl. nacionalnih cesta (asfaltirano 76%). Međunar. aerodromi: Carigrad (İstanbul; Yesilkoy), Ankara (Esenboga), Adana, Dalaman, İzmir (Cigli), Antalya. Gl. luke: Carigrad, İzmir, Mersin, Iskenderun, Ceyhan, Kodiköy, Bandirma, Giresun, Trabzon, Zogundalk, Samsun, Hopa, Antalya. God. lučki promet oko 80 mil. t. Trgovačka flota (1986): 825 brodova (većih od 100 brt) s ukupno 3 423 745 brt ili 9 689 198 m³; struktura: 77 tankera za naftu (1 029 048 brt), 2 za naftu i kemikalije (7876 brt), 13 za kemikalije (22 466 brt) i 6 za različite tekućine (13 729 brt), 4 LNG odn. LPG-broda (5634 brt), 4 OB-broda (199 058 brt), 57 BC-brodova (1 153 604 brt), 453 broda za opći teret (810 231 brt), 4 putn.-teretna broda (15 943 brt), 2 broda tvornice (668 brt), 7 ribar, brodova (3235 brt), 113 FP-brodova (127 843 brt), 2 opskrbna broda (1256 brt), 60 tegljača (14 843 brt), 2 jaružala (1651 brt), 2 broda za stoku (5894 brt), 2 istraživačka (1183 brt) i 15 netrg. brodova (9583 brt). Vojnopomorskim snagama upravlja zapovjednik; oko 54 000 ljudi; flota (1986): 16 podm. (1 u gradnji), 14 raz., 4fr. (4), 14 rak. č., 1 top., 11 t.č., 25 p. br., 4 p. č., 7 m-p., 33 m-1., 7 des. br., 67 des. sredstava, 1 š. br.; obalna straža: 34 p. br. i 9 p. č. (oko 1000 ljudi); morn, pješadija: oko 4000 ljudi (1 brigada i 4 bataljona); mom. avijacija: 27 av. i he. (900 ljudi); vojnopom. baze: Gölcük, İstanbul, İzmir, Ereğli, Bospor, Karamürsel, Dardaneli, Iskenderun. – Nastala u 13. st., tur. država (Tursko Carstvo, Otomansko ili Osmansko carstvo) u idućim se stoljećima osvajanjima naglo proširila; na vrhuncu moći za vladavine Sulejmana I (1520-66) obuhvaćala je područje od Podunavlja do Kavkaza i od Alžira do Mezopotamije. U 16. st. aktivna je i tur. mornarica, koju je reorganizirao H. Barbarossa, osobito na Sredozemlju (borbe sa španj.-mlet. flotom, 1538; zauzeće Tripolija, 1551; pobjeda kod Djerbe, 1560; poraz kod Lepanta, 1571; zauzimanje Cipra, 1573. i Tunisa, 1574). Od kraja 16. st. u nizu ratova s Poljskom, Austrijom, Venecijom, Rusijom (uništenje tur. flote kod Çesme, 1770) i balkanskim narodima (uništenje tur. flote kod Navarina 1827. u grč. oslobodilačkom ratu) područje se Turskog Carstva stalno smanjivalo i njegova moć slabila dok nije nakon I svj. rata svedeno u današnje granice. Republika je proglašena 1923. Čl. je NATO-a.