tunara

tunara ili tunolovka. 1. Zatvorna t., starija, velika mreža za lov na tune (veća od palandare i šabakuna); mrežno oko do 10 cm (po stranici); duljina do 600 m, a s produženim krilima i do 900 m; visina oko 50 m ; težina do 500 kg. Nose je dvije gajete odn. dva leuta koji je spuštaju od sredine prema krajevima; njome se lovi u uvalama i obalnim dijelovima mora s čistim dnom. Na većim uzvisinama nalazili su se motrioci koji su dojavljivali ribarima dolazak tunâ. 2. Stajaća t., nepokretna ribar, mreža postavljena na obalnom mjestu gdje prolaze tunide. Duljina mreže 100 ··· 400m, visina 25 m, mrežno oko 10 cm; polaže se u obliku slova L (dvije strane zatvara mreža, treću obala, a četvrta je otvorena u smjeru nailaska ribe): na vanjskom kraju mreže pripravna je posebna mreža (preteg). Nad lovištem su postavljene visoke ljestve za promatranje (tunoskop) kretanja ribe. Kad riba uđe u prostor omeđen mrežom, pritezanjem pretega ona ostaje zatvorena. Posebna mreža potegača spušta se iz čamca uz unutarnji rub nepokretne mreže i njome izvlači na obalu opkoljena tuna. – Stajaća t. (madraga) potječe iz Kartage, Massalije, Sidona i Sirakuze; najveća (oko 2 M) bila je u Sidi Daudu (Tunis; nedaleko od rta Bona), a njome je rukovalo oko 300 ribara. U nas su se upotrebljavale slične mreže u s Jadranu (od sredine 18. st.); prvi su zapisi iz 1331; prva se spominje 1438 (Preluk, Riječki zaljev), a zatim su se proširile na Hrvatskom primorju i Kvarnerskim otocima.