precesija

precesija (lat.), promjena gibanja smjera osi rotirajućeg tijela (giro) zbog djelovanja zakretnog momenta vanjske sile; os vrtnje ne mijenja se u smjeru sile već u smjeru koji je na nju okomit. Pravilna giroskopska precesija javlja se u gira sa 3 slobodne osi, koji rotira velikom kutnom brzinom, kojemu je točka hvatišta u osi vrtnje ali izvan njegova težišta; ako vanjski moment djeluje oko vodoravne osi, os gira precesira oko vertikalne osi i obratno (giro će uvijek zakretati oko one osi koja je paralelna sa smjerom djelovanja sile); precesija je upravno razmjerna jakosti te sile, a obrnuto razmjerna masi i broju obrtaja gira; kad prestane djelovati vanjska sila, os gira zauzima trenutačni položaj. P. je važna pri konstrukciji → girokompasa. Precesija zemaljske odn. neb. osi, koja je prema ekliptici nagnuta za 66,5°, ne bi postojala da Zemlja nije elipsoidna, tj. da se na ekvatoru ne nalazi veća masa. Na te dijelove zemaljske mase djeluje gravitacijska sila (Mjesec, Sunce, planete); ona nastoji promijeniti nagib osi Zemlje prema ekliptici, a toj se sili Zemlja odupire inercijom svog rotacijskog gibanja, što izaziva precesiranje njezine (nebeske) osi. Rezultanta gravitacije (npr. Sunca) može se rastaviti u dvije centrifugalne komponente izazvane rotacijom Zemlje (i ) i sile (i), a ta sprega nastoji promijeniti nagib Zemljine osi; posljedica toga je precesija osi (polova). Zemljina os za oko 25 800 god. jednom opiše plašt stošca, a neb. pol kružnicu među zvijezdama; ravnina neb. ekvatora iz godine u godinu mijenja svoj položaj. S tim u vezi se godišnje 50,24" pomiču u retrogradnom smjeru i ekvinocijske točke; mijenjaju se longitude, rektascenzija i deklinacija zvijezda. – Pojavu p. otkrio je još u ← 3. st. grč. astronom Hiparh.