periplus

periplus (grč.). 1. Prvi zapisi o plovidbi koji su sadržavali opise obala, udaljenosti između luka, trajanje putovanja i najnužnije upute za plovidbu. – Prvi opis obale i načina plovidbe u ← 9. st. sačuvan je u Homerovoj Odiseji. Prema Herodotu, Feničani su u ← 7. st. poznavali čitavu afr. obalu. Najstariji sačuvan p. potječe od Skilaksa iz Karijande (Pseudoskilaks) iz ← 500; sadržava opis Sredozemnog mora i udaljenosti izražene u danima jedrenja. Za plovidbu je posebno značajan p. grč. pomorca Hipala; temelji se na mijenjanju smjera monsuna pri plovidbi od Crvenog mora do Indije i Malabara. Nije poznat autor p. za Sredozemno i Crno more iz 4. ili 5. st. (Stadiasmus; udaljenosti među lukama dane su u stadijima, 1 stadij = 185 m). Usavršavanjem plovidbe, upotrebom magn. kompasa, pojavile su se u 14. st. posebne navig. karte, kompasne karte ili → portulani. 2. Završna faza u manevru koji su primjenjivali grč. rat. brodovi u pom. bitkama: obilazak neprijat. broda po luku i napad kljunom; početna je faza diekplus (probijanje između dva neprijat. broda radi lomljenja vesala i onesposobljavanja za manevriranje).