oklop

oklop, pojačani dio vanjske oplate te palubnih i pregradnih opločenja; štiti vitalne dijelove broda, naoružanje i posadu od udara granata i bombi odn. od probijanja oplate, razornog djelovanja u unutrašnjosti i od prodora vode. Sastoji se od oklopnih ploča (legirani čelik) koje se pričvršćuju na potporne konstrukcije trupa. Bočni o. (o. vanjske oplate) sastoji se od pojasnog, citadelnog, kazamatnog, pramčanog i krmenog oklopa. Oklopna paluba štiti unutrašnjost broda od pogodaka na palubi; zaštita topova postiže se oklopljenim okretljivim tornjem pričvršćenim na ploču koja se okreće zajedno s postoljem lafeta; dio lafeta s dizalicama i postoljem oklopljen je barbetom (do oklopne palube). Oklopne pregrade štite unutrašnjost broda nakon proboja palubnog odn. bočnog o., dok oklopne rešetke štite veće otvore na oklopnim palubama. Podvodna zaštita postiže se oklopljenim uzdužnim pregradama (torp. pregrade; blister) postavljenim što dalje od vanjske oplate (oko 4 m). Na većim rat. brodovima redovito je predviđen i oklopljeni komandni toranj, po visini podijeljen palubom protiv krhotina. – Do I svj. rata oklopna zaštita bila je ugl. ograničena na bočni o.; povećanje daljine na kojoj se vodila art. borba (povećanje upadnog kuta granata) i opasnost od avionskih bombi uvjetovala je bolju horizontalnu zaštitu broda. Nakon I svj. rata o. bojnih brodova znatno je povećan; pojasni o. od 225 ··· 356 mm na 320 ··· ··· 482 mm, o. komandnog mosta i topovskih kula od 279 ··· 457 mm na 324 ··· ··· 650 mm, te palubni o. od 40 ··· 76 mm na 108 ··· 285 mm; masao. dosiže 25 ··· 40% istisnine. O. nosača aviona do kraja II svj. rata bio je ugl. ograničen na uzak oklopni pojas (76 ··· 152 mm, iznimno do 203 mm) i na oklop palube (25 ··· 120 mm). O. u krstarica bio je slabiji nego u b. br. (oklopni pojas 50 ··· 152 mm, odn. do 203 mm u teških krs. SAD; oklopna paluba u visini vodne linije od 25 ··· 120 mm). Nakon II svj. rata napušta se oklopna zaštita zbog usavršenoga rak. oružja u korist brzine i pokretljivosti broda.