nautičko-astronomske tablice

nautičko-astronomske tablice, naut. tablice za rješavanje zadataka u astronomskoj navigaciji. Zasnovane su na rješavanju astronomsko-naut. sfernog trokuta; prema načinu rješavanja tog trokuta dijele se na klasične tablice (s jednim ulaznim argumentom), tablice zasnovane na formulama dobivenim rastavljanjem astronomsko-naut. trokuta (sa dva ulazna argumenta) i tablice gotovih rezultata (sa tri ulazna argumenta); u izdanju Hydrographie Office USA imaju oznaku H.O. (→ H. O. nautičko-astronomske tablice). – S pomoću klasičnih tablica zadaci se rješavaju primjenom kosinusova poučka za stranicu, sinusova poučka i kotangensova poučka sferne trigonometrije, ako su poznate geogr. koordinate zbrojene (izabrane) pozicije (φ, λ), deklinacija i satni kut neb. tijela; formule se rješavaju s pomoću logaritama i prirodnih vrijednosti trigonometr. funkcija, i to tako da se u tablice ulazi sa svakim argumentom pojedinačno. Poznatije klasične tablice: J. de Mendoza Rios, Coleccion de tables para varios usos de la navigation (Madrid 1800; izdane su i u Londonu 1809); J. W. Norie, A complete set of Nautical Tables (London; izlaze i danas); Karlo Zamora sa sinovima Robertom i Ljudevitom, Manuale del capitano contenente le regole, gli esempi e le tavole costanti per i caleoli di navigazione (Trst 1855; prve koje su se upotrebljavale u našim naut. školama); G. F. Martelli, Tables of Logarithms (New Orleans 1873; izdane su još u Škotskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, V.Britaniji i Italiji; novija izd. pod naslovom Martelli’s Navigational Tables); Hidrografski ured Austrijske RM, Nautische Tafeln (Pula 1902); A. Vital i F. Bitschof, Tavole eprontuari per i caleoli di navigazione (Beč, 1903; upotrebljavale su se u našim pom. školama; više izdanja); P. Davis, Requisite Tables (London 1905); Η. Ο. 200 – Altitude, Azimuth and Line of Position (Washington, 1913); H.O. 171 – Line of Position Tables (1915); Ć. Carić, Nautičke table spraktičnom metodom računanja procijenjene zenitalne udaljenosti i središnjih točaka ortodrome (Kotor 1923; prve tablice našeg autora i prve tiskane na hrvatskom jeziku); Nautičke tablice za upotrebu u Kraljevskoj mornarici (Beograd 1928); F. Simović, Nautičke tablice (Beograd 1948); HI-JRM, Nautičke tablice (Zagreb 1951; nova izd. pod oznakom HI-N-41 u Splitu 1969, 1978. i 1984). – Tablice na osnovi rastavljanja naut.-astronomskog trokuta: S-tablice u kojih se do formula dolazi rastavljanjem astronomsko-naut. sfernog trokuta okomicom iz projekcije neb. tijela na stranicu komplementa geogr. širine; Z-tablice u kojih se okomica spušta iz projekcije zenita na stranicu polarne udaljenosti i dijeli azimutni kut na 2 dijela. U oba tipa tablicâ rješenja se dobivaju primjenom Napierova poučka za pravokutni sferni trokut, a mogu se rješavati logaritamski, gotovim rezultatima ili kombinirano. U tablice se ulazi sa 2 ulazna argumenta, pri čemu se primjenjuje zbrojena (procijenjena) ili izabrana pozicija. Važnije tablice S-tipa: W. Thomson, Tables for Facilitating Sumner’s Method at Sea (London 1876); V. E. Fuss, Tablitci dila Nakhojdniia Visotti Azimutoff (Petersburg 1901); A. A. Ageton, Dead Reckoning Altitude and Azimuth Tables (1931; te su tablice bile poznatije kao Η. Ο. 211 ili AAA tablice); R. de Aquino, An all log Tangent +/– log Secant Navigation Table (Annapolis, 1937); T. Hicherson, Navigational Handbook with Tables (1944; od 1947. izlaze pod nazivom Latitude, Longitude and Azimuth by the Sun or Stars). Važnije tablice Z-tipa: F. Souillagouet, Tables du Point Auxiliare pour trouver rapidement la hauteur et l’azimut estimes (Toulouse 1891); S. Ogura, Sin Kodo Hoikaku Hyo (Tokyo 1920; iste tablice izdane su u Londonu 1924. pod naslovom New Altitude and Azimuth Tables); J.Y. Dreisonstok, H.O. 208 – Navigation Tables for Mariners and Aviators for All Latitudes (1928). Tablice slične navedenim tipovima: S. Kotlarić, Tablice K₁ – Kratki postupak računanja visine i azimuta u astronomskoj navigaciji (Split 1958; HI – JRM izdao ih je ponovno 1963, 1971. i 1978. pod brojem HI-N-44); P. Čumbelić, Nautičke tablice PRW (Dubrovnik 1969). Frano Flego, Tablice za skraćeno izračunavanje zenitne udaljenosti i azimuta nebeskih tijela (HI JRM – HI-N-35, Split 1957); F. Simović, Nautičke tablice (Rijeka 1974). – U tablice gotovih rezultata ulazi se sa tri argumenta (geogr. širina, satni kut i deklinacija ili ime zvijezde); uz korekturu daju pravu visinu neb. tijela (upotrebljava se izabrana pozicija; redovito su tiskane u više svezaka). Važnija izdanja: F. Ball, Altitude Tables of Position-Line Tables (London 1907); P. Davis, Alt-Azimuth Tables (London 1917); H. O. 214 – Tables of Computed Altitude and Azimuth (1936-46, 9 svezaka; pretiskane u Engleskoj 1951, Španjolskoj 1953. i Italiji 1958); British Air Pub. 1618 – Astronomical Navigation Tables (1938; u izd. British Admiralty do 1944, 5 svezaka; u SAD 1941, 14 svezaka kao H.O. 218); R. F. Goetz, High Latitude Celestial Navigation Tables, 1946, kao H.O. 230; 1951. kao Η. Ο. 249 – Sight Reduction Tables for Air Navigation (3 sveska, I svezak za izabrane zvijezde izlazi svakih 5 godina); H. O. 229 – Sight Reduction Tables for Marine Navigation izdane su skupa s Hydrographic Department kao H. D. 605 (Tautont 1970, 6 svezaka). Specijalne tablice obuhvaćaju azimutne tablice, ex-meridijanske tablice (donose popravak visine izmjerene blizu meridijana), tablice za identifikaciju zvijezda, tablice izravnih rezultata (na temelju opažene 3 ili 2 zvijezde daju geogr. koordinate pozicije broda). Danas se formule astronomsko-nautičkog i ortodromskog trokuta lakše rješavaju s pomoću elektron, računala; specijalna računala imaju gotove programe za rješavanje navigacijskih zadataka.