morsko dno

morsko dno, površinski dio litosfere pokriven mor. vodom. Geomorfološki se dijeli na podmor. dio obalnog pojasa (abrazijska terasa; žal), self (kontinentski prag ili rub) 0 ··· 200 m dubine, slaz (kontinentska padina ili odsjek) 200 ··· 3500 m dubine (prijelazne geosinklinalne oblasti; uključuju i dubokomor. jarke ispod 7000 m dubine) i abisal (dubokomor. zavala ili oceanski bazen) 3500 ··· 7000 m dubine. S obzirom na sastav Zemljine kore šelf i kontinentska padina (73,6 mil km²) dio su kontinentske platforme (dominira granitna kora; debljina 33 km). Za recentne geosinklinalne oblasti (36 mil. km²) karakterističan je prijelazni tip Zemljine kore (oceanski i kontinentski) debljine 8 ··· 20 km. Gl. reljefni elementi su dno rubnih mora, otočni (vulkanski) nizovi, dubokomorski jarci i srednjooceanski hrptovi; to su prostori najveće reljefne energije i dinamike (potresi, vulkanska aktivnost, orogeneza – pacifički krug). Abisal (77% dna svj. mora) obuhvaća pozitivne (pragovi i zaravni) i negativne (bazeni i kotline) morfostrukture, najstarije dijelove Zemljine kore (Tihi ocean – 200mil. godina) koja je po svojoj strukturi oceanska (bazaltna – bez granitne zone) i najmanje debljine 5 ··· 8 km (→  sedimenti morskog dna). Organizmi mor. dna (bentos) dijele se na: endobentos (žive u mulju), vagilni bentos (kreću se po dnu), fiksosesilni (pričvršćeni za dno) i sesilni (sjedeći). Prema Konvenciji UN pravu mora (1982) m. d. dijeli se na epikontinentski pojas (spada u jurisdikciju obalne države) i Zonu – opće dobro čovječanstva (izvan jurisdikcije).