Monako

traži dalje ...

Monako, kneževina na Ažurnoj obali (Sredozemno more) u blizini tal. granice; 1,8 km²; 28 000 st. (1984): Francuzi (58%), Talijani (17%) te Monačani (Monégasques; franc.-tal. mješanci); porast st. –1,2% (1980-85). Sastoji se od četiri grada (Monaco-Ville, La Condamine, Monte-Carlo i Fontevieille) koji tvore jedinstveno urbano područje, kneževinu i grad (100% gradskog st.). Službeni jezik francuski, govori se i monački (monégasque). U opticaju je franc. franak. Kem, (kozmetika), farmaceutska, elektrotehn. i elektron., poligrafička, keramička i tekstilna industrija; proizvodnja bijele tehnike i plastičnih masa; tiskanje poštanskih maraka (ugl. namijenjenih filatelistima); uzgoj cvijeća. Vanjska trgovina u zajednici s Francuskom. M. je sjedište mnogobrojnih međunar. banaka. Turizam (kockarnice, kupališta). Prometna mreža: 46 km ceste i 1,7 km željezničke pruge (povezuju Monte-Carlo s Francuskom). Gl. luka: Monaco-Ville (marina). – Staro feničko i grč. naselje; u 13. st. M. je pripao genovskom rodu Grimaldi; kneževina od 17. st.; nezavisan od 19. st.; u carinskoj i monetarnoj uniji s Francuskom.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Monako. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/monako>.