mehanika

mehanika (grč.), grana fizike koja proučava tijela u gibanju i u ravnoteži. Prema tematici obrade dijeli se na m. krutog tijela, m. ebsticnih tijela, m. tekućina (→ hidromehanika), m. plinova i dr. grane. Prema načinu obrade razlikuje se dinamika, koja obuhvaća kinematiku (geometr. aspekti gibanja) i kinetiku (međudjelovanje silâ), te statika (razmatra probleme ravnoteže). Kao posebne cjeline izdvajaju se neb. m., koja se bavi gibanjem neb. tijela (objedinjuje klasičnu i relativističku m.), te kvantna m. – Arhimed je već u ← 4. st. razmatrao neke meh. pojave (osobito hidrostatiku). Od 15. st. m. se intenzivno razvija: L. da Vinci (1452-1519), G. Galilei (1564-1642). C. Huygens (1629-95) i napose I. Newton (1642-1724), čije je definiranje osnovnih pojmova klasične m. bilo temelj Lagrangeovih (1736-1813) i Hamiltonovih (1805-65) radova. M. se primjenjuje i u dr. granama znanosti: u nauci toplini (termodinamika), u kemiji (kinetika kemijskih procesa) itd. M. Planck (1900) postavlja temelje kvantnoj mehanici, a A. Einstein (1905) razvija teoriju relativnosti.