krug

krug. 1. Dio ravnine omeđen kružnicom (obodnica ili periferija kruga); opseg obodnice k.: O = 2r ∙ π; površina k.: Ρ = r2 ∙ π. Kut s vrhom u središtu kruga zove se središnji kut (α); isječak je kružni sektor omeđen dvama polumjerima (r) i pripadnim lukom (l); površina isječka P_i = r² ∙ π ∙ α/360°; duljina luka obodnice: l = r ∙ π ∙ α/180°; l = r ∙ α/57,3°. 2. Krug zbrojene pozicije, geometr. mjesto svih mogućih pozicija; ovisi ο vrijednostima grešaka nastalih zbog netočnog kormilarenja, nesavršenosti navig. instrumenata i utjecaja vanjskih faktora (vjetar, struja); polumjer kruga ovisi ο prevaljenom putu D te grešci u kursu ΔK i u prevaljenu putu ΔD; P_zD = √ l² + ΔD² ; l = D ∙ ΔK/57,3º ≈ D ∙ ΔK/60. Znači da je za svaki stupanj greške u kursu i za 60 M prevaljenog puta zbrojena (procijenjena) pozicija bočno udaljena od kursa za oko 1 M. Praktički se može uzeti da je pri lijepom vremenu P_zD ≈ 0,05 D, a pri ružnom vremenu 0,10 D.