Kina

Kina, država u istočnoj Aziji s izlazom na rubna mora (Južnokinesko, Žuto, Istočnokinesko) Tihog oceana; 9 596 000 km²; 1 069 628 000 st. (1989): Kinezi (Hang, 93,3% st.) te pripadnici azij. naroda; porast st. 1,1% (1980-85). Gl. grad Peking (Beijing; 5 900 000 st., 1987), najveći Shanghai (6 270 000 St., 1982). Novčana jedinica renminbi (juan; 1 CNY = 10 jiaoa = 100 fena). Društveni bruto-proizvod 296 $/st. (1983). Po površini treća zemlja u svijetu. Sastoji se od sinijske mase na i, paleozojskih planina na sz i mlađeg nabranog gorja na jz; brdovito je 51% teritorija. Sinijskoj masi pripadaju pobrđa j Kine, poluotok Shantung (Shandong) i Mandžurija; sz planine (Tien Shan, 7439 m; Džungarijski Alatau 4463 m; Mongolski Altaj) okružuju Džungarijsku, a Tien Shan i Kunlun (7360 m) Tarimsku zavalu; u j i i Kini velike su naplavne ravnice rijeka Yangtzea (Chang) i Huanga. Područje između srednje Azije i Žutog mora pokriva prapor (600 000 km²). Razvedena obala duga je 14500 km; u j i ji dijelu mnogobrojni priobalni otoci (najveći Hainan). Klima varira od suptrop. na j do surove kontinentalne na si, a pod utjecajem je monsuna. Najviše oborina (do 3000mm) imaju j dijelovi Tibeta; si dio 300 ··· ··· 1000 mm, i dio 1200 ··· 1800 mm, j dio do 2000 mm; zavale (Tarimska, Gobi) gotovo su suhe (do 100 mm). Za izmjene monsuna (jesen) javljaju se u ji primorju rušilački tajfuni. Rijeke: Yangtze, Huang, Liao (Liu) i Amur; za brodove do 10 000 brt Yangtze je plovan do Wuhana (1000 km), a za one do 1000 brt do Chungch’inga (Changcing); rijeke i plovni kanali (najpoznatiji Veliki kanal, dug 1782 km) služe i za navodnjavanje. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 71,6% aktivnog st., u rudarstvu, građevinarstvu i industriji 16,3%, a u ostalim (uslužnim) djelatnostima 12,1%. Najviše se uzgaja riža, žitarice, uljarice, mahunarke, industr. bilje, slatki krumpir, čaj. Šumarstvo (1983): 224,6 mil. m³ drva (tung, tikovina, bambus). Stočarstvo (1983): svinja (298 mil.), ovaca (99 mil.) i koza (68 mil.). Ribarstvo (1983): 5 213 000 t, od čega 1 446 000 t mor. i 2 660 000 t slatkovodne ribe te 367 000 t mor. školjaka i 308 000 t mor. rakova. Ležišta ugljena, nafte (125 mil. t, 1985) i zemnog plina te antimonske, volframske (17 000 t čista volframa, 1981; 1. u svijetu), cinčane, bakrene, magnezijske, uranske i dr. rude, zatim olova, fosfata i dr. Crna i obojena metalurgija, kern, i petrokem., tekstilna, papirna, prehr., strojna, automobilska industrija; brodogradnja (165 825 brt, 1985); proizvodnja porculana, kožne galanterije, pletene robe. Gl. izvozni proizvodi: nafta i naftni derivati (21,2%), odjeća (10,4%), ugljen (1,6%), konzervirana hrana (1,6%), riba i rakovi (1,4%), sirova svila (1,3%). Vrijednost godišnjeg izvoza (1985): 27 327 mil. $ (Hong Kong 24%, Japan 22%, SAD 8%). Vrijednost uvoza (1985): 42 526 mil. $ (SAD 23%, Japan 21%, Hong Kong 7%, Kanada 7%, SR Njemačka 5%, Australija 5%). Prometna mreža: 52 500 km željezničke pruge, 907 000 km cesta i 108 634 km unutrašnjih plovnih putova (god. pristanišni promet oko 125 mil. t). Međunar. aerodromi u Pekingu i Hsiamenu (Xiamen). Gl. luke: Talien (Dalian), Ch’inhuangtao (Qinhuangdao), Ch’ingtao (Qingdao), Lienyünchiang (Lianyungang), Shanghai, Huangpu (Whampoa), Kuangchou (Guangzhou), Chaushiang (Zhinjiang) i dr. Ukupan lučki promet (1984): oko 74 mil. t; ukrcaj 36,5 mil. t, iskrcaj 37,5 mil. t tereta. Trgovačka flota (1986): 1508 brodova (većih od 100 brt) s ukupno 11 566 942 brt ili 32 734 327 m³; struktura: 161 tanker za naftu (1 634 692 brt), 8 za naftu i kemikalije (65 883 brt) i 1 za kemikalije (3873 brt), 1 OB-brod (12 108 brt), 195 BC-brodova (3 859 382 brt), 739 brodova za opći teret (4 787 308 brt), 19 putn.-teretnih brodova (146 313 brt), 39 kontejnerskih brodova (452 437 brt), 21 brod tvornica (24 354 brt), 83 ribar, broda (31 282 brt), 48 FP-brodova (164 002 brt), 17 opskrbnih brodova (11 471 brt), 86 tegljača (57 148 brt), 37 jaružala (139 180 brt), 13 istraživačkih brodova (26 690 brt) i 40 netrg. brodova (150 851 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik RM; oko 300 000 ljudi. Flota (1986): 3 strateg, podm. (2 u gradnji), 3 flotne podm. (3), 104 patrolne podm. (3), 19 raz. (2), 30 fr. (2), 232 r. č. (20), 418 top. (10), 182 t. č. (10), 21 p. br., 9 p. č., 82 riječna p. č., 24 m-1., 582 des. sredstva; mom. avijacija ima oko 700 av. i he. te oko 30 000 ljudi; morn. pješadija ima oko 28 000 ljudi. Gl. vojnopom. baze: Ch’ingtao, Shanghai, Kuangchou, Changchiang, Hsiamen, Yülin, Haikou, Wenchou, Lüshunkou, Lüta, Weihai. – Tragovi paleolitičkog pračovjeka (Sinanthropus pekinensis); u ← 2. mileniju prve dinastije: Hsia i Shang; od ← 11. st. do ← 249. dinastija Chou (ekon. i kult. procvat); feudalnim borbama razjedinjenu zemlju sjedinjuje dinastija Chin (← 221. do ← 206; Kineski zid); za dinastije Han (← 206. do 24) kin. se vlast proteže od Koreje do Turkestana i od j Mandžurije do Anama; za mlađe dinastije Han (25-220) prodire budizam; nakon višestoljetnih unutrašnjih borba Kinu ponovo sjedinjuje dinastija Tan (618-907); kult. procvat za dinastije Sung (vlada u j Kini 960-1279). U 13. st. Mongoli su zauzeli K. (dinastija Yüan 1271-1368); nakon protjerivanja Mongola vlada dinastija Ming (1368-1644), za koje dolaze i prvi Evropljani (Portugalci); za mandžurske dinastije Ching ili Tsing (1644-1911) K. je imala najveći opseg (osvojeni Taiwan, Tibet, Mongolija i Turkestan; vazalne države Anam, Burma i Koreja; pogranični ugovori s Rusijom, 1689. i 1727). Ograničenje evr. trgovine i osobito zabrana uvoza opijuma doveli su do I opijumskog rata s V. Britanijom (1840-42), nakon kojeg je K. morala pod nepovoljnim uvjetima otvoriti 5 luka evr. trgovini i predati Britancima Hong Kong. God. 1851-64. taipinški seljački ustanak; 1885. prepušta Francuskoj Anam i Tonkin, 1886. Britaniji Burmu, 1895. Japanu Taiwan i Pescadorske otoke. Sve jači ekon. i teritor. prodor imperijalističkih sila, neuspjele reforme i bune (Bokserski ustanak, 1900-01) doveli su do revolucije 1911. i proglašenja republike 1912. Otada počinje borba protiv vanjskih pritisaka (osobito protiv jap. agresije, 1931-45) i za unutrašnju konsolidaciju (grad. ratovi između Kuomintanga i revoluc. pokreta pod vodstvom KPK, osn. 1921), koja je završila pobjedom Narodnooslobodilačke vojske i proglašenjem NR Kine (1949). Poslije je K. okupirala Tibet (1951), sudjelovala u Korejskom ratu na strani NDR Koreje, sukobila se s Indijom (1962) i sa SSSR (od 1960. zbog ideoloških razmimoilaženja i pograničnih sporova); ušla u UN (1971) i normalizirala odnose s Japanom i SAD; 1979. K. je otkazala ugovor sa SSSR o prijateljstvu i međusobnoj pomoći; unutrašnji razvitak obilježen je dilemama kako dovesti Kinu među najrazvijenije zemlje (Velika proleterska kulturna revolucija, 1965-69); nakon smrti Mao Ce-tunga (1976) dolazi do liberalnijih strujanja i pokušaja modernizacije ekonomije, poticanja proizvodnosti, tehnološkoga i znanstvenog napretka.