kabel, podvodni

traži dalje ...

kabel, podvodni, el. kabel izrađen specijalno za polaganje na morsko, jezersko ili riječno dno; ima posebnu izolaciju (plašt), a izvana je armiran slojem uvijenih žica. Može biti obalni ili dubinski (posebno su značajni prekooceanski), a prema namjeni telekomunikacijski (telegrafski, telefonski, faksimilski, radioprogramski – do najvećih udaljenosti) i energetski (prijenos el. energije na manje udaljenosti). Polaže se specijalnim brodom (→ kabelopolagač), a obalni p. k. i adaptiranim brodom. Trajnost kabela je oko 40 godina. Prema Međunarodnoj konvenciji o zaštiti podmorskih kabela (Pariz, 1884) i Konvenciji o otvorenom moru (Ženeva, 1958) svaka država ima pravo polagati na dnu otvorenog mora podmor. kabele i cjevovode, i njihovo je oštećivanje kažnjivo. Konvencije se ne odnose na ratna stanja. Pravo polaganja i zaštite kabela u obalnom moru pripada isključivo obalnoj državi. – Prvi telegraf, podmor. kabel položen je 1850. između Dovera i Calaisa, ali je zbog oštećenja 1851. zamijenjen novim; nakon toga položeni su kabeli u Sredozemnom i Crnom moru. Za prvo polaganje (1857) transatlantskog (telekomunikacijski) podmor. kabela (3240 km) između Sjeverne Amerike (Newfoundland) i Evrope (Irska) zaslužni su Amerikanac Cyrus West Field (1819-92) i W. Thomson lord Kelvin, ali su kablogrami privremeno upućivani (samo 14 dana) tek 1858; kabele su položili brodovi Niagara i Agamemnon polazeći od sredine oceana prema kontinentima. Novi jači kabel položio je 1866. Great Eastern; ubrzo je položen i drugi kabel. Prvi telegraf, kabel na našoj obali (Pelješac-Hvar) položen je 1862. Telef. kabeli počeli su se polagati potkraj 19. st. (na udaljenosti od desetak kilometara). Tada (1903-19) najdulji telef. kabel na svijetu spajao je Cuxhaven i Helgoland (83,2 km). Jedan od prvih podmor. kabela (1951; 47 km) za radio-program i telefoniju (34 telef. kanala) bio je između Švedske i Finske. Nakon toga prišlo se izgradnji globalnoga telegrafsko-telef. kabelskog sistema; god. 1956. položen je prvi transatlantski (koaksijalni) kabel (za svaki smjer po jedan kabel; istodobno 36 razgovora; svaki se telef. kanal mogao koristiti za rad na 48 telegraf, kanala), a zatim su položeni kabeli između V. Britanije i Sjeverne Amerike, transatlantski CANTAT, transpacifički COMPAS (1964) i jugoistočnoazijski SEACOM. Usavršavanju telekomunikacijskih kabela pridonio je izum tranzistorskih pojačala (istodobno 360 telef. razgovora); 1969. položen je južnoafrički kabel Cape Town-Lisabon (6000 M); prvi takav južnoamerički kabel (Brazil–Kanarski otoci odn. Evropa kao dopuna postojećoj satelitskoj vezi) položen je 1972 (istodobno 160 telef. razgovora); 1974. položen je CENTAT-2 (2700 m) između V. Britanije i Kanade (više od 1000 istodobnih razgovora). Od 1965. p. k. sve više zamjenjuje satelitski telekomunikacijski sistem.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

kabel, podvodni. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://pl.lzmk.hr/clanak/kabel-podvodni>.