Južna Amerika

Južna Amerika, po veličini četvrti kontinent; 17 846 012 km² (od toga 12% kopna); 261 284 000 st. (5,5% svj. stanovništva) ili 14,6 st./km² (1984). Stanovništvo: bijelci (42%), mestici (35%), crnci i mulati (12%), Indijanci (11%); bijelci su najviše naseljeni na jugu kontinenta, u području umjerene klime; glavni su doseljenici Španjolci i Portugalci, a od dr. polovice 19. st. useljavaju se Talijani, Nijemci, Poljaci, Indijci (do I svj. rata), a nakon II svj. rata i Japanci; jugosl. doseljenika najviše je u Argentini (100 000), Brazilu (50 000) i Čileu (20 000). Starosjedioci Indijanci žive u manje pristupačnim krajevima (Ande, Gran Chaco, Brazilsko visočje, Patagonija, Ognjena zemlja). Najgušće su naseljeni rubni prim, krajevi. Gustoća naseljenosti smanjuje se od primorja prema unutrašnjosti kontinenta; golema nizinska područja Amazone, Anda i Patagonije gotovo su pusta. Od 14 milijunskih gradova najveći su São Paulo (7 033 529 st., šire područje 12 588 439 st., 1980), Buenos Aires (2 922 829 st., odn. 9 969 826 st., 1980), Rio de Janeiro, Santiago, Lima-Calao, Bogota, Caracas. Od rta Gallinasa (12°28' N) na s do rta Horna (55°59' S) na j Južna Amerika se proteže u duljini od 7500 km, a od rta Parinãsa (81' 20' W) na z do rta Branca (34°46' W), na i u duljini od 5000 km. Sastoji se od triju velikih prirodnih cjelina: Brazilskog visočja (Bandeira, 2990 m) i Gvajanskog pobrđa (Neblina, 3014 m) na i, Anda (Cordillera de los Andes) na z i golemih nizina između njih. Brazilsko visočje i Ande mlade su po postanku (najjače nabiranje u pliocenu; potresi, vulkani); pružaju se od Panamske prevlake do rta Horna. Nizinsko područje kontinenta bilo je prije nabiranja Anda pod morem koje su andske rijeke nanosima postupno ispunile. Obala je nerazvedena; izobata od 200 m pruža se uz samu obalu; uz strmu i visoku tihooceansku obalu (j od 42° S) ima mnogo otoka i otočja (Chonosko, Chiloéansko i dr. otočja) a sjeverno Colónovo otočje (Galápagosko), Otočje Juana Fernándeza i Desventuradoski otoci; uz venezuelsku obalu leže otoci Aruba, Curaçao, Bonaire, Tortuga, Margarita, Testigos, Trinidad i Tobago; u Atlantskom oceanu je Falklandsko (Malvinsko) otočje te otoci Fernando de Noronha, São Paulo, Trindade i hridina Martín Vaz. Glavnina je kontinenta u trop. pojasu s obje strane ekvatora; Brazilsko visočje, Grane Chaco i s Argentina imaju suptropsku klimu, pampe umjerenu kontinentalnu, a Patagonija oštru kontinentalnu; razlike u temp, između i i z obale nastaju zbog hladne Humboldtove mor. struje (Tihi ocean). Najviše oborina primaju i pristranci Anda u Kolumbiji (do 7000 mm); gornji tok Amazone prima 2000 mm, a tihooceansko primorje do 500 mm; obalno područje sr. Čilea nema oborina (Iquique, 2 mm godišnje); s dio kontinenta pod utjecajem je pasata, j dio tihooceanske obale pod utjecajem W vjetra, a pampe S vjetra (pamperos). Rijeke ugl. teku prema Atlantskom oceanu; najveće su: Amazona (6280 km), Paraná-La Plata, Orinoco, São Francisco, Colorado, Chubut, Deseado; rijeke i dijela kontinenta važni su unutrašnji plovni putovi. Poljoprivreda (zapošljava oko 30% aktivnog st.) i rudarstvo jesu gl. privredne grane. J. A. je najveći svj. proizvođač kave, a značajan je i uzgoj kakaovca, pšenice, kukuruza, trop. voća i šećerne trske. Ekstenzivno stočarstvo (goveda, ovce). Ribarstvo je osobito razvijeno uz tihooceansku obalu; prema ulovu mor. organizama na prvom mjestu je Čile, zatim Peru, Brazil, Argentina, Ekvador i Venezuela. Bogata su ležišta nafte (Venezuela, Peru, Kolumbija), kositra, željezne, manganske, bakrene, volframske i molibdenske rude te zlata, srebra, boksita i dragog kamenja. Industrija (crna i obojena matalurgija, preradba nafte, proizvodnja automobila, tekstila i dr.) je koncentrirana u ji Brazilu, sr. Argentini, s Venezueli, sr. Čileu, z Peruu, z Kolumbiji te Urugvaju. Brodogradnja nije razvijena. Najveću trg. flotu ima Brazil, zatim Argentina, Venezuela, Peru, Ekvador, Kolumbija i Urugvaj. Prometna mreža nije dovoljno razvijena; najgušća u ji Brazilu i središnjoj Argentini. Južna Amerika ima svega 81 735 km željezničkih pruga; prema duljini pruga prva je Argentina (36 185 km) i Brazil. Cestovna mreža obuhvaća 1 808 840 km cesta, od čega je 1 141 605 km u Brazilu (63%). Plovne rijeke i kanali dugi su 112 357 km; prema duljini unutrašnjih plovnih putova prvi je Brazil, zatim Kolumbija, Argentina, Bolivija, Peru i Venezuela. Među mnogobrojnim južnoameričkim lukama ističu se Vitória, São Sebastião, Rio de Janeiro, Santos, Angra dos Reis, Belém, Manaus (Amazona), Aratu, Tubarao, Recife, Rio Grande, São Francisco do Sul, Macapa, Fortaleza, Maceio, Aracaju, Salvador, Imbituba (Brazil), Buenos Aires, Comodoro Rivadavia, Bahia Bianca, Rosario, La Plata, Campana, San Nicolás, Villa Constitución (Argentina), Montevideo (Urugvaj), La Salina, Puerto Miranda, Guaira, San Lorenzo, Maracaibo, Bajo Grande, Puerto La Cruz, Punta Cardón, Amuay (Venezuela), Barranquilla, Cartagena, Santa Marta, Tumaco, Buenaventura (Kolumbija), Callao, Mollendo, San Juan, Chimbote (Peru), Valparaiso, Antofagasta, Arica, Iquique, Tocopilla, Caldera, Coquimbo, Puerto Montt (Čile), La Libertad, Esmeraldas, Guayaquil, San Lorenzo (Ekvador), Georgetown, New Amsterdam (Gvajana), Paramaribo (Surinam), Port of Spain, Point Fortin (Trinidad i Tobago). Ukupan god. lučki promet južnoamer. luka iznosi oko 400 mil. t (74% ukrcaj); najveći promet imaju brazilske (oko 195 mil. t), venezuelske (73 mil. t) i argentinske luke (40 mil. t). – Kolumbo na trećem putovanju otkriva južnoameričko kopno u blizini ušća rijeke Orinoca i otoka Trinidada (1498-1500); A. Vespucci dolazi do si braz. obale i ušća Amazone (1499); P. A. Cabral iskrcava se u Brazilu i osvaja ga za Portugal (1500); J. D. Soliš i V. Pinzon otkrivaju i obalu u području La Plate (1508-09); F. Magellan na putu oko svijeta otkriva krajnji jug kontinenta i kroz mor. prolaz, koji po njemu dobiva ime, dolazi do Tihog oceana (1520); J. Davis otkriva Malvinsko otočje, koje je poslije dobilo naziv Falklandi (1592); Le Maire i W.C. Schouten otkrivaju rt Horn.