inercijski navigacijski uređaj

inercijski navigacijski uređaj, instrument koji promjene ubrzanja, nastale zbog gibanja broda, kontinuirano mjeri i s pomoću integratora pretvara u E–W i N–S komponentne vrijednosti prevaljenog puta; elektroničko računalo te vrijednosti preračunava u razliku geogr. širine Δ φ i dužine Δ λ i automatski ih dodaje unaprijed postavljenim koordinatama polazne ili opažene pozicije; stalno pokazuje koordinate zbrojene pozicije na putu preko dna (uračunava i pokazuje zanošenje), kurs, brzinu i prevaljeni put preko dna, a može pokazivati kurs i udaljenost do pozicije dolaska odn. pozicije promjene kursa. Taj automatizirani način vođenja → zbrojene navigacije naziva se inercijska navigacija. Osjetilni element tvore 2 akcelerometra i 2-4 integratora. Stabilizirana platforma drži akcelerometre u vodoravnom položaju, u smjeru meridijana odn. paralele (ekvatora); to omogućuje razlikovanje horizontalne akceleracije (uzrokovane vožnjom) od akceleracije uzrokovane gravitacijom (koju valja izbjeći ili zanemariti). Uređaj po veličini odgovara girokompasu; osim greške instrumenta, ima grešku u Δ φ zbog razlike između geocentrične i geogr. širine (kompenzira se računalom greške otklona vertikale od središta zemaljskog elipsoida) i grešku zbog rotacije Zemlje (otklanja je Coriolisovo računalo). Točnost je uređaja ± 1 do ± 3% prevaljenog puta. Prvi put upotrijebljen u pom. navigaciji na amer. podm. Nautilus (1958).