geomagnetski elementi

geomagnetski elementi, elementi koji označuju svojstva zemaljskoga magn. polja u nekoj točki. Horizontalni intenzitet, vodoravna komponenta ukupne jakosti zemaljskoga magn. polja (H = T · cos i°); važan je za magn. indukciju u vodoravnom brod. mekom željezu i za pouzdanost magn. kompasa (→ smjerna sila kompasa); najveći je na magn. ekvatoru, opada prema polovima (→ izodinama). Vertikalni intenzitet, okomita komponenta data izrazom V = Τ · sin i°; inducira magnetizam u vertikalnom brod. mekom željezu; najveći je na magn. polu (90°), na ekvatoru nula. Magnetska deklinacija, kut u horizontu što ga sjeverni kraj magn. igle zatvara s pravcem pravog meridijana; može biti plus (E) ili minus (W), od 0 do 130°; na Jadranu (1982) od + 1,5° do – 1,5°, a u svjetskim plovnim područjima do 30°. Dobiva se iz pom. karte ili iz karata geomagn. elemenata; promjene su m. d. dnevne, godišnje i stoljetne, a uzrokovane su pravilnim promjenama magn. polova; nepravilne promjene su ugl. posljedica magn. oluja, nejednaka magn. sastava zemaljske kore i dr.; popravak m. d. za godinu plovidbe dat je na pom. karti. U pom. navigaciji naziva se i varijacija (→ izogona). Magnetska inklinacija, kut što ga sjeverni kraj slobodno obješene magn. igle zatvara s horizontom stajališta igle; može biti plus (sjeverni kraj ispod horizonta) ili minus; na magn. je polu 90°, a na magn. ekvatoru 0°; u našim krajevima oko + 60°; dobiva se iz karte geomagn. elemenata; naziva se i magnetska širina (→ izoklina).