Finska

Finska, država u s Evropi s izlazom na Finski i Botnički zaljev (Baltičko more); 337 032 km²; 4 990 000 st. (1989): Finci (93,6%), Šveđani (6,2%); porast st. 0,5%. (1980-85). Gl. grad Helsinki (487 749 st., 1987). Službeni jezik finski, govori se i švedski. Novčana jedinica fin. markka (1 FIM = l00 pennia). Društveni bruto-proizvod 9540 $/st. (1983). Za pleistocenske glacijacije F. je bila u središtu kontinentskog leda koji je oblikovao njezin reljef. Nakon njegova otapanja izdigla se mor. razina, pa su primorje i unutrašnjost poplavljeni. Obala (oslobođena leda) izdiže se i danas (5 ··· 8 mm godišnje). Najveći dio zemlje pokrivaju ledenjački nanosi koji tvore niske brežuljke (drumline) ili nepovezane gomile pijeska i šljunka (harju). Unutrašnjost je valovita i brežuljkasta; viši su krajevi na sz (Haltia Tunturi, 1324 m). Primor. nizina široka je 40 ··· 70 km; na 1126 km dugoj razvedenoj obali nalaze se mnogobrojni zaljevi (fjärd), a pred njom otoci. Oštra kontinentalna klima; srednja godišnja temperatura 1,2 ··· 5,0 °C, ljetna (juli) 15,6 ··· 17,8 °C, zimska (januar) – 3,1 do – 8,9 °C. Oborine opadaju od j (860 mm) prema s (600 mm). Unutrašnje vode (jezera, rijeke) zauzimaju oko 10% ukupne površine Finske. Od oko 60 000 jezera 150 ih je prostranijih od 20 km²; najpoznatija su: Saimaa (4400 km²), Päijänne (1090 km²), Inari (1000 km²), Kalla (900 km²), Oulu (900 km²), Pielinen (850 km²), Puu (400 km²). Glavne rijeke: Kemi (522 km), Tornio, Kokemäen, Paats, Kvn; rijeke j Finske ugl. su jezerski odvirci. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 12.2% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 32,5%, a u uslužnim djelatnostima 55,3%. Uzgaja se ječam, zob, krumpir, šećerna repa, pšenica, raž i dr. Šumarstvo: 48 mil. km³ drva. Stočarstvo: najviše goveda (1,6 mil.). Ribarstvo (1983): 119 496 t ribe (79% morske; baltički sleđ i dr.). Ležišta zlata i srebra te bakrene, olovne, cinčane, željezne, niklene, titanske i vanadijske rude. Razvijene su drvna i papirna, kem. i petrokem., strojna, cementna, tekstilna, duhanska i prehr. industrija, crna i obojena metalurgija; proizvodnja stakla i keramike; u brodogradilištima (Raahe, Vaasa, Pori, Rauma, Uusikaupunki, Turku, Hamina, Savonlinna) izgrađeno je 1985. god. 212 883 brt brodovlja. Gl. izvozni proizvodi: papir (29,1%), strojevi i metalni proizvodi (28,5%), kem. proizvodi (12,6%), drvo (8,9%), metali (7%), odjeća i tekstil (6,2%). Vrijednost izvoza (1985): 13 631 mil. $ (SSSR 19%, Švedska 12%, V. Britanija 12%, SR Njemačka 10%, SAD 8%, Norveška 4%). Vrijednost uvoza (1985): 13 241 mil. $ (SSSR 23%, SR Njemačka 14%, Švedska 12%, V. Britanija 8%, Japan 6%). Prometna mreža: 9115 km željezničke pruge širokog kolosijeka i 75 663 km cesta (asfaltirano 52%). Unutrašnji plovni putovi dugi su 6057 km; riječni i jezerski: 2680 km za brodove do 250 dwt, 2600 km do 1000 dwt i 700 km do 3000 dwt; kanalski 9 km za brodove do 250 dwt, 16 km do 1000 dwt, 52 km do 3000 dwt; na unutrašnjim plovnim putovima godišnje se preveze oko 20 mil. t. tereta. Gl. aerodromi: Helsinki (Vantaa, Malmi), Oulu, Vaasa, Turku, Kuopio. Gl. luke: Helsinki, Turku, Naantali, Kotka, Pori, Hamina, Maarianhamina. Ukupan lučki promet (1984): 49 mil. t tereta; ukrcaj 18 mil. t, iskrcaj 31 mil. t. Trgovačka flota (1986): 276 brodova (većih od 100 brt) s ukupno 1 469 927 brt ili 4159 893 m³; struktura: 23 tankera za naftu (557 640 brt), 2 tankera za kemikalije (5969 brt), 4 tankera za naftu i kemikalije (39 392 brt), 4 LNG i LPG-broda (20465 brt), 8 BC-brodova (121 098 brt), 104 za generalni teret (389 863 brt), 1 kontejnerski (3895 brt), 19 ribar. brodova (2690 brt), 42 FP-broda (269 718 brt), 3 opskrbna broda (735 brt), 39 tegljača (9457 brt) 1 jaružalo (391 brt), 9 ledolomaca (40 876 brt), 14 istraživačkih brodova (6644 brt) i 3 netrg. broda (1104 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik RM; oko 2500 ljudi (200 oficira); flota (1986): 2 kor., 9 r.č. (8 u planu), 6 top., 5 p. br., 5 p. č., 3 m-p., 13 m-1., 24 des. plovila; granične jedinice (u sastavu Ministarstva unutrašnjih poslova): 7 p. br. i 56 p. č.; vojnopom. baze: Helsinki i Turku. – Preci Finaca naseljuju se krajem 1. st.; potiskuju Laponce prema sjeveru. Od sredine 12. st. Finska je bila pod Šved. vlašću. U 18. st. ji dijelove Finske osvojila je Rusija, a ostatak stekla mirovnim ugovorom u Hamini (1809); F. je postala autonomna velika kneževina u personalnoj uniji s Rusijom; revolucionarni pokret za oslobođenje (1905-07) završio je bez uspjeha. F. dobiva nezavisnost nakon oktobarske revolucije (republika je proglašena 1919). Sa SSSR-om F. je zaključila 1920. mir i stekla luku Petsamo (Pečenga); iste je godine Liga narodâ F. dodijelila Ålandske otoke. Nakon sovj.-fin. rata (1939-40) F. je morala odstupiti Karelijsku prevlaku s Viipurijem (Viborg) i dijelom Istočne Karelije te iznajmiti poluotok Hanko. Hitlerovu napadu na SSSR pridružila se i Finska (1941-44); na temelju mirovnog ugovora u Parizu (1947) F. je dobila granice iz 1940. uz uvjet da ustupi SSSR-u područje Petsama i iznajmi poluotok Porkkalu (vraćen 1956). Nakon rata. F. vodi politiku neutralnosti i dobrosusjedskih odnosa sa SSSR-om.