Fenicija

Fenicija, povijesno područje uz obale današnje Sirije i Libanona, tj. između Latakije i Akkoa. Oko ← 3000. naseljeno semitskim pučanstvom, koje se bavilo trgovinom i ribarstvom. Gradovi države (Biblos, Tir – danas Sur, Sidon – danas Sayda) priznavali su, osim za nezavisnosti od ← 1200. do ← 900, vlast susjednih sila (Egipta, Asirije, Babilonije, Perzije, Makedonije i njezinih baštinika). F., čije je brodarstvo počelo propadati u ← 4 st., potpala je ← 64. pod rim. vlast, i kroz nekoliko je stoljeća iz povijesti nestalo velikoga pom.-trg. naroda, okretnih kult. posrednika (uz feničko se ime vezuje nastanak i širenje alfabeta), vrsnih pomoraca, smionih istraživača i dobrih poznavalaca ondašnje ekumene. Preuzevši pom. iskustvo Egipćana i Krećana, Feničani su prvi organiziranom pom.-trg. djelatnošću obuhvatili Sredozemlje; kolonizirali su Cipar, Siciliju, Sardiniju, Španjolsku i s Afriku (Kartaga). U ← 12. st. prošli su kroz Gibraltar, u ← 10. st. plovili Crvenim morem, oko ← 600. u egip. službi oplovili Afriku i doprli do Britanskih otokâ. Već u ← 3. i ← 2. tisućljeću gradili su i posadom opremali mor. brodove. Upotrebom željeznog alata (od ← 7. st.) i cedrovine usavršili su brodogradnju i gradili najbolje mor. brodove; ti su brodovi imali čvršći trup, vjerojatno s rebrima, bili su dublji, visokog pramca i krme, okomitih statvi (pramčana ukrašena konjskom i zmajevom glavom, a krmena ribljim repom); bili su dugi do 33 m, nosivosti do oko 200 t; građeni su i dvopalubni i dvojarbolni brodovi; jarbol je bio usađen u sredinu broda, križno jedro razapeto između dvaju križeva; novost su bile stojnice za mornare s obje strane jarbola. Feničani su gradili i ustupali brodove (i posade) Židovima, Perzijancima i Asircima; od njih su brodogr. vještinu preuzeli Grci.