Evropa

Evropa, dio velike evroazijske kopnene mase, zbog kult., privredne i polit. uloge u svijetu od davnina se drži zasebnim kontinentom; 10 522 176 km² (7% kopna na Zemlji); 692 832 000 st. ili 66 st./km² (1984); najgušće naseljen kontinent (14,6% svj. stanovništva). Evr. stanovništvo čine Slaveni (Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci, Poljaci, Česi, Slovaci, Bugari, Srbi, Hrvati, Muslimani, Slovenci, Makedonci, Crnogorci i dr.), Germani (Nijemci, Austrijanci, Englezi, Danci, Flamanci, Norvežani, Šveđani, Islanđani, Nizozemci), Romani (Francuzi, Valonci, Talijani, Španjolci, Portugalci, Retoromani, Rumunji, Moldavci), ostali narodi indoevr. podrijetla (Albanci, Katalonci, Letonci, Litvanci, Grci, Škoti, Velšani i Irci), ugro-finski narodi (Madžari, Finci, Karelijci, Laponci, Estonci), tursko-tatarski narodi (Turci, Tatari, Baškiri, Kirgizi) te ostali narodi (Baski, Židovi i Romi); indoevr. je podrijetla 92% st. Područje najgušće naseljenosti (više od 250 st./km²) proteže se od Engleske, preko Belgije, Nizozemske, SR Njemačke i Njemačke DR prema Češkoj i Ukrajini do Kijeva. Prema s (iznad 60° N) i i (područje oko Kaspijskog jezera) gustoća je naseljenosti do 25 st./ /km². E. je jedno od najurbaniziranijih svj. područja; više od 50% st. živi u gradovima (najviše: u Monaku 100%, u Belgiji 94,6%, na Malti 94,3%, u Danskoj 83,3%; najmanje: u Albaniji 35,3%, u Portugalu 30,6%, u Jugoslaviji 46,0%); najveći su evropski gradovi: Moskva (8 406 000 st., 1985), London (6 754 500 st., 1983), Lenjingrad (4 329 000 st., 1985), Madrid (3 267 500 st., 1981) Manchester (šire područje ukupno 2 594 000 st., 1981), Rim (2 826 488 st., 1985), Pariz (2 176 243 st., šire područje oko 8 500 000 st., 1982). Najsjevernija je evr. točka Sjeverni rt (otočić Mageröy, 71°10' Ν), a na kopnu rt Nordkynhalvøya (70°55' Ν); najjužnija je kopnena točka rt Tarifa (36°00' N), a Kreta seže do 35° N; najzapadnija je kopnena točka rt Roca (09°30' W). Najveća je udaljenost na kontinentu između rta São Vicentea i Jugorskog prolaza (5650 km). Kopnena evropsko-azijska međa (Jugorski prolaz – ušće rijeke Urala) duga je 3300 km, a na Kavkaskoj prevlaci 670 km. Evropu od Afrike dijele 8 Μ široka Gibraltarska vrata. Obala Sjevernoga ledenog mora proteže se od Karskih vrata do Sjevernog rta, atlantska od Sjevernog rta do Gibraltara, a sredozemna od Gibraltara do ušća Dona (Crno more). Ukupna duljina obale iznosi oko 41 000 km, 4,1 km obale na 1000 km² površine (u Africi samo 1 km); najrazvedenija je norv. obala (koeficijent razvedenosti 20), zatim jugosl. (10), grč. i španj. obala. Srednja udaljenost od mora iznosi 340 km; samo 18% površine E. više je od 600 km udaljeno od mora. Poluotoci i otoci zauzimaju 28% ukupne površine. Evropske rijeke pripadaju atlantskom i sredozemnom slivu i okosnica su razgranate mreže unutrašnjih plovidbenih putova; sliv otvorenog Atlantskog oceana i Sjevernog mora zauzima oko 1 770 000 km², sliv Baltičkog mora 1 700 000 km², Sjevernoga ledenog mora 1 270 000 km², Sredozemnog mora s Crnim morem 2 980 000 km² te sliv Kaspijskog jezera 1 530 000 km²; gl. izvorišna područja jesu Sankt Gotthard (Alpe), Moravska vrata i Valdajska uzvisina; duljina i plovnost rijeka smanjuju se od i (prevladavaju nizine) prema z; među najduljima jesu: Volga (3531 km), Dunav, Ural, Dnjepar, Kama, Don, Pečora, Dnjestar, Rajna, Sjeverna Dvina, Laba. Zapadnoevr. rijeke imaju visok vodostaj zimi, srednjoevr. u proljeće, a alpske ljeti; u i dijelu vodostaj je visok u kasno proljeće (zbog kasnijeg otapanja snijega), a nizak zimi (zbog zaleđenosti); na s E. rijeke su zaleđene polovicu godine. Rijeke sredozemnog sliva imaju visok vodostaj zimi (obilne oborine donose ciklone), a nizak ljeti. E. je siromašna jezerima; najveća su: Ladoško (18 130 km²), Oneško, Vänern, Iso-Saimaa, Ribinsko, Čudsko, Ilmensko, Vättern, a nalaze se na mjestu nekadašnjih morskih prolaza; od ukupno 135 000 km² jezerske površine finsko-karelijska jezera zauzimaju 72 200 km², švedska 37 900 km², a alpska 3300 km². E. se nalazi u s umjerenom pojasu; krajnji je sjever u polarnom pojasu. Zbog Golfske struje atlantske obale ne zaleđuju se do 71° N, a sr. god. temp. viša je za 4 °C (Francuska), odn. 8 ··· 10 °C (Norveška) od temp. u istim geogr. širinama Sjeverne Amerike; razlikuju se četiri osnovna klimatska tipa: oceanski ili atlantski, sredozemni ili mediteranski, srednjoevr. i istočnoevr. tip. God. količina oborina smanjuje se prema ji (od 500 mm do 200 mm). Strujanje zračnih masa nad E. uvjetovano je aktivnošću islandske ciklone te sibirske i azorske anticiklone; zimi je na si i i E. prostrana sibirska anticiklona (kontinentski polarni zrak), a ljeti je nad srednjim Atlantikom azorska anticiklona. E. je najveći svj. proizvođač industr. proizvoda. Razvijene su sve industr. grane. Proizvodnja hrane ugl. zadovoljava domaće potrebe te se hrana i izvozi. U evr. obalnim zemljama, osobito sredozemnim, mor. ribarstvo razvijeno je od davnine; također je razvijen oceanski ribolov (Atlantski ocean i Sjeverno more). U ulovu prevladavaju različite vrste bakalara, sleđ, tuna, srdela, liganj i dr. Najviše mor. organizama ulove Norvežani, Danci, Španjolci, Islanđani, Britanci, Francuzi, Poljaci i Talijani. Prema tonaži porinutih brodova (1985) prva je SR Njemačka (562 378 brt), zatim Španjolska (550 557 brt), Danska (457 596 brt), Poljska (360 917 brt), Njemačka DR (358 002 brt), Jugoslavija (259 173 brt), SSSR (229 063 brt), Finska (212 883 brt), Rumunjska (204 000 brt) i Švedska (201 289 brt). Trgovačku mornaricu imaju gotovo sve zemlje, pa i one koje ne izlaze na more. Najveće flote imaju: Grčka (28 mil. brt, 1986; 4. u svijetu), zatim SSSR, V. Britanija, Cipar, Norveška, Italija, Francuska. E. ima 458 400 km željezničkih pruga; prema duljini pruga prvi je SSSR, zatim Francuska, SR Njemačka, Poljska, Italija, V. Britanija. Evr. željeznička mreža najgušća je u svijetu, a osobito u Belgiji, SR Njemačkoj i ČSSR. Litoralizacija industrije, odn. njezino lociranje u lučka središta, te okretanje prema svj. izvorima sirovina jako su smanjili prijevoz tereta. Asfaltne se ceste grade od pojave prvog automobila (1885), a prve auto-ceste od 1926. Evropa (zajedno sa SSSR) ima 4 612 100 km cesta; prema duljini auto-cesta prva je SR Njemačka (7029), zatim Italija, Francuska, V. Britanija, Nizozemska. Ukupna duljina unutrašnjih plovnih putova iznosi 99 773 km (84 152 km riječnih i 15 621 km kanalskih); prvi je SSSR (51 700 km u evr. dijelu), zatim Francuska, Finska, SR Njemačka, Nizozemska, Poljska; najgušću mrežu plovnih putova ima Nizozemska (137 km na 1000 km² teritorija), Belgija, SR Njemačka. Unutrašnji plovni putovi svrstani su prema preporukama Ekonomske komisije za Evropu OUN (1960) u 6 klasa: za plovila 250 ··· ··· 399 dwt, 400 ··· 649 dwt, 650 ··· 999 dwt, 1000 ··· 1499 dwt, 1500 ··· 2999 dwt (srednji tok Dnjepra te donji tokovi Sjeverne Dvine, Pečore, Temze, Rajne, Labe, Scheide i Seine) i 3000 dwt i više (donji tok Dona, Volga s Moskovskim kanalom, donji tok Kame, Volško-baltički i Bjelomorsko-baltički vodeni put, Neva). U z Evropi unutrašnji plovni putovi uglavnom odgovaraju uvjetima IV klase: potisnice (L = = 70 m, Β = 9,50 m, T = 2,5 m, 1240 dwt; L = 76,50 m, Β = 11,40 m, T = 2,50 m, 1660 dwt-Europa II, odn. 1520 dwt-Europa Ha) i samohodni teretnjaci (L = 85 m, B = 9,5 m, T = 2,5 m, 1350 ··· 1430 dwt). Gl. naftovodi: Družba (5327 km; iz SSSR do Poljske, Njemačke DR, ČSSR i Madžarske), Marseille – Strasbourg – Karlsruhe (782 km) te Transalpski TAL (464 km; Trst – Ingolstadt). Od mnogobrojnih zračnih luka najprometnije su London, Moskva, Pariz, Frankfurt na Majni, Rim, København, Palma de Mallorca, Zapadni Berlin, Amsterdam, Madrid, Zürich. Morske su luke važna čvorišta i za promet na kopnu, a redovito se nalaze na ušćima velikih plovnih rijeka. E. (bez SSSR) ima više od 30 luka s prometom većim od 20 mil. t tereta godišnje. Najveći promet (1984) ima luka Rotterdam (239,7 mil. t, na 1. mjestu u svijetu), na drugom je mjestu u Evropi Antwerpen, zatim Marseille, Le Havre, Hamburg, Genova, London, Dunkerque, Tees – Hartlepool, Milford Haven, Forth Ports, Amsterdam, Gent, Venecija. Ukupan lučki promet evr. luka iznosi oko 2000 mil. t tereta ili približno 1/3 svj. lučkog prometa. E. je najveći svj. uvoznik sirovina i energije (rude, nafte). – U moderno doba E. je jedan od najrazvijenijih i najdinamičnijih dijelova svijeta, a jedan od činilaca njezine ekon. i polit. moći jest njezino pom. značenje, osobito na sredozemnim i atlantskim obalama. U njoj su nastale neke od svj. velesila i gl. kolonijalne metropole; u njoj su počeli svj. ratovi, a svj. mir i danas veoma ovisi o odnosima u njoj (hladni rat imao je najtipičnije poprište u E.). Evr. podjele oduvijek su imale historijsko značenje (Rimsko Carstvo i novi evr. narodi, kršćanska i islamska, katolička, protestantska i pravoslavna E., evr. Zapad i Istok); suvremena blokovska podjela također bitno određuje polit. i ekonomski evr. život. Evropske su države ugl. podijeljene u dva voj. saveza (NATO i Varšavski ugovor) i dvije ekon. organizacije: Evr. ekon. zajednica (EEZ) i Vijeće za uzajamnu ekon. pomoć (SEV).