ekvator

ekvator (lat.), gl. kružnica kojoj su sve točke jednako udaljene od polova zamišljene kugle (90°). Astronomski ili nebeski e., velika kružnica → neb. sfere okomita na njezinu os; presječnica je ravnine Zemljina ekvatora s neb. sferom (→ ekvatorski koordinatni sistem). Galaktički e., velika kružnica na neb. sferi određena Mliječnom stazom, tzv. galaktičkom ravninom; s neb. ekvatorom siječe se pod kutom oko 62°, a njihova presječnica prolazi Jednorogom i Orlom. Geodetski e., sjecište ravnine, koja ide središtem referentnog elipsoida (okomita na njegovu rotacijsku os), i oplošja elipsoida. Magnetski e., blaga sinusoidalna krivulja koja spaja sve točke Zemljina magn. polja u kojima je magn. inklinacija jednaka nuli; zbog toga se naziva i aklina. M. e. siječe Zemljin e. u dvije točke: na geogr. dužini oko 22° W (iz S prema N) te oko 170° W (iz Ν prema S); najudaljenije točke od Zemljina e. jesu 9° Ν i 15° S. Na m. e. horizontalna komponenta Zemljina magnetizma Η ima najveću vrijednost (pouzdanost magn. kompasa najbolja je; indukcija u horizontalnom mekom željezu najveća je, a u vertikalnom ne postoji). Položaj m. e. mijenja se ovisno ο položaju magn. polova. Termički ili toplinski e., izoterma (hidroizoterma) s najvećom sr. godišnjom temp. (26,5 ··· 28,5 °C); nalazi se u blizini Zemljina e., najčešće sjevernije od njega zbog jačeg zagrijavanja kopna s hemisfere (tzv. kopnene hemisfere). Zemljin ili geografski e., velika kružnica kojoj ravnina stoji okomito na Zemljinu os; dijeli Zemlju na s i j hemisferu (→ geogr. koordinatni sistem); opseg je Zemljina e. 40 076 592 m.