Dalmacija

Dalmacija, geogr. regija u SR Hrvatskoj; pokriva Srednje jugosl. primorje odn. Južno hrv. primorje; niska Hercegovina s klečko-neumskim priobaljem pripada SR BiH. Obuhvaća sve istočnojadranske otoke osim kvarnerskih, uži primorski pojas od Tribnja Krušćice (Velebitsko podgorje) do rta Oštre (na ulazu u Boku kotorsku) te submediteransko zaleđe (Zagora) do visokoplaninske međe Dinara–Kamešnica–Zavelim; 11 758 km² (39,2% površine Jadranskog primorja) i 882 000 st. (1981; 41,5%); 75 st./km²; u gradovima živi 55,4% stanovništva. Osim većih gradova, regija je emigracijsko i depopulacijsko područje. Zbog nejednakih prirodno-geogr. uvjeta regija se tradicionalno dijeli na otočni, obalni i submediteranski (zagorski) dio; sve je češća podjela na sjevernu, srednju i južnu D., što je uvjetovano društveno-ekon. orijentacijom pojedinih dijelova prema gradskim središtima. Sjeverna D. nalazi se između j Velebita i rta Ploča, pučine Jadranskog mora te dinarskog bila; obuhvaća sjevernodalm. otoke, Ravne kotare i Zagoru; 5454 km²; 330 000 st. (1981); 61 st./km²; u gradovima živi 40,5% st.; najviše obradivih površina u Dalmaciji (17%). Zadar (60 400 st., 1981) je industrijsko, pomorsko i sveučilišno središte; lučka privreda (Zadar, Šibenik); brodarstvo (Jugotanker u Zadru i Slobodna plovidba u Šibeniku), brodogradilišta (remontno brodogradilište Zadar u Kalima – otok Ugljan, remontni zavod Velimir Škorpik u Šibeniku), preradba ribe (Zadar, Sali), turizam (Biograd, Zadar, Vodice, Primošten); pom. školstvo (Zadar), marine (Zadar, Kornati – Biograd, Vodice, Skradin, Kremik – Primošten, Veli Iž, Piškera – Kornati, Žut, Murter – Hramina, Betina, Jezera). Aerodrom kod Zadra. Trajektne veze: Zadar–Ancona te kopno–otoci. Srednja D. prostire se između rta Ploče i neretvanske delte; obuhvaća skupinu velikih srednjodalm. otoka (Brač, Hvar, Vis, Šolta, Čiovo), obalnu flišnu zonu i Zagoru; 4936 km², 467 000 st. (1981); na otoke otpada 18,5% površine i 7,4% st.; 95 st./km² (na otocima 38 st./km²); u gradovima živi 63,1% st.; Split je industr. i sveučilišno središte; lučka privreda (Split, Omiš, Kardeljevo, Metković); brodarstvo (Jadroslobodna i Obalna plovidba u Splitu); pom. školstvo (Split), brodogradilišta (Split u Splitu, Jozo Lozovina Mosor u Trogiru, Lučica u Sumartinu); preradba ribe (Komiža); turizam (Makarsko primorje, Hvar i Brač); marine (Trogir, Split, Milna, Hvar i Vrboska). Aerodrom kod Splita. Trajektne veze: Split–Pescara i kopno–otoci. Južna D. prostire se od neretvanske delte do rta Oštre; obuhvaća obalni pojas, Lastovo, Korčulu, Mljet i Elafitske otoke; poluotok Pelješac, drugi po veličini na Jugosl. primorju; 1368 km², 85 000 st. (1981); na otoke otpada 33,4% površine i 22,6% st.; 62 st./km² (na otocima 42 st./km²); u gradovima živi 71,8% st. Dubrovnik je najveći grad, luka i pom. središte; brodarstvo (Atlantska plovidba u Dubrovniku, Mediteranska plovidba u Korčuli, Dalmatinska plovidba u Veloj Luci); brodogradilišta i brod. oprema (Inkobrod u Korčuli, Greben u Veloj Luci, Radež u Blatu, RO Atlas JUR Nautički centar u Mokošici); preradba ribe (Vela Luka); školjkarstvo (Malostonski kanal); solana (Ston); turizam (Dubrovnik, Kupari, Cavtat, Orebić, Korčula, Vela Luka); pom. školstvo (Dubrovnik); marine (Komolac–Dubrovnik, Korčula). Aerodrom kod Dubrovnika. Trajektne veze: Dubrovnik– –Bari i kopno–otoci. – Ime D. (sinonim i za rim. Ilirik) javlja se u ← 1. st. kao naziv za područje Delmata i njima srodnih, ponajviše ilir. plemena. Granica rim. provincije D. išla je od ušća Raše u Istri do Snježnika; odatle je približno vodila usporedo sa Savom preko utoka Sane u Unu do izvora Kolubare i Ljiga; dalje je vodila uz Ibar na Šar-planinu te rijekom Matijem (Albanija) do mora. Najveću je teritor. promjenu D. pretrpjela za slav. pa hrv. seobe; njezine su nekadašnje granice nestale, a izravan biz. posjed sveden je na Cres, Lošinj, Krk, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor; ovaj temat graničio je s Hrvatskom, Neretvanskom Kneževinom, Zahumljem, Travunijom i Dukljom. Otada nastaje novi pojam D., uzmorskog pojasa, koji se povremeno proširuje i suzuje i koji hrv. vladari nastoje trajno priključiti svojoj državi (u 10. i 11. st. povremeno je bila u njezinu sastavu). Širenjem gradskih posjeda, a osobito nakon mlet. učvršćivanja na i jadranskoj obali (15. st.), njezino se ime širilo na hrv. tlo. U protuturskim ratovima (17. i 18. st.) Mlečani su proširili svoj posjed u zaleđu, pa je granica D. išla od Tribnja Krušćice preko bila Velebita i Dinare sjeverno od Knina, Sinja i Imotskoga do Gabele i Neuma. Nakon propasti Mlet. Republike (1797) D. je potpala pod austr. vlast; za franc. okupacije pripojeno joj je područje bivše Dubrovačke Republike i Boka kotorska, a od nje su odijeljeni Cres, Lošinj, Krk i privremeno Rab; na Berlinskom kongresu (1878) pripojen joj je kraj oko Spiča. U tim je granicama 1918. ušla u Državu SHS pa u Kraljevinu SHS. Ugovorom u Rapallu (1920) Italiji su prepušteni Zadar, Lastovo i Palagruža. God. 1941. D. je okupirala Italija, a njezin dio prema Rimskim ugovorima s tzv. NDH anektirala. U NOR-u bila je jedno od žarišta NOB-e na kopnu i moru (→ NOR na moru). Odlukom ZAVNOH-a 1943. pripojena je matici zemlji Hrvatskoj i novoj Jugoslaviji. Desant na srednjodalmatinsku obalu izvršen je 15/ /16. 9. 1944; s Visa preko Lastova i Korčule prebačena su te između Kućišta i Orebića iskrcana 4 bataljona 3. prekomorske i 11. brigade te baterija topova od 75 mm; uz pomoć novoformiranih jedinica pom. pješadije IV i V POS-a oslobođeni su Orebić, Trpanj, Janjina i Drače; Ston su čvrsto branile njem. jedinice pri povlačenju iz Boke kotorske prema Metkoviću; 10/11. i 11/ /12. 10. 1944. u Žuljani i Trsteniku (Pelješac) iskrcana su još 3 bataljona 11. brigade, 1. art. divizion i 1. brigada (ukupno 2900 boraca, 8 haubica od 75 mm, 304 mazge i 30 vagona materijala), koji su u tri konvoja prevezeni s Visa, Hvara i Brača; 15/16. i 16/17. 10. iz Drača je u Klek-Neum iskrcana 1. brigada u 3 des. kolone; Ston je 18. 10. oslobodila 11. brigada i Južnodalmatinski otočni odred uz podršku avijacije NOVJ (s Visa); istog su dana 11. i 1. brigada u borbi prodrle na komunikaciju Dubrovnik–Metković i time pridonijele uništenju njem. snaga kod Vukova klanca; 18/19. 10. s Brača su kod Krila i Baške Vode iskrcana 2 bataljona 12. brigade; slijedi iskrcavanje preostala 2 bataljona, dijelova tenkovske brigade, nekoliko topovskih baterija i čitava 3. prekomorska brigada s Visa i Brača na mostobran Baška Voda– Omiš. Makarsku su njem. i ustaške snage napustile 19. 10. potpuno uništivši luku; noću 25/26. 10. 1944. 26. i 28. divizija oslobodile su Split.