Crveno more

Crveno more, rubno more Indijskog oceana. Leži između afr. kopna i Arabijskog poluotoka; 448 000 km². Veliki zaljevi: Aqapski i Sueski. Sueski kanal povezuje ga sa Sredozemnim morem, a Babalmandapski prolaz s Adenskim zaljevom i Arapskim morem. Obala je pretežno pješčana, slabo razvedena, s koraljnim grebenima. Otočja: Dahlačko, Kabirhaniško, Farasansko, Tiransko i Sanafirsko. Najveća dubina 3039 m, sr. dubina 448 m; dubine opadaju prema s; dno središnjeg dijela prekriveno pteropodskim i globigerinskim muljem, a rubni dijelovi koraljnim vapnencem i terigenim sedimentima. Sr. temp. površinske vode ljeti u j dijelu viša od 30 °C, zimi u s dijelu 18 °C; slanost 40,5 ··· 42‰ na s, 38 ··· 39‰ na j, u Sueskom zaljevu 41 ··· 43‰. Boja vode modrozelena, često zelenožuta (od algi i pijeska), katkad crvena od algi Trichodesmium erythraeum, po čemu je more dobilo ime; prozirnost 56 m; amplituda mor. mijena na krajnjem s dijelu 2,1 m; površinske mor. struje teku iz Indijskog oceana uz azij. obalu prema s, a uz afr. prema j; dubinske struje teku iz C. m. prema Indijskom oceanu. Jake struje otežavaju plovidbu. Fauna i flora koraljnih grebena: vapnene alge, cjevaši, plaštenjaci, mekušci, bodljikaši, puževi i oko 400 vrsta riba (Saridae i Labndae); pripada cirkumtrop. biogeografskoj regiji. Razvijeno ribarstvo (srdela, tuna, indijska skuša). Luke: Al-Aqabah (Jordan), Juddah, Yanbu (Saudijska Arabija), Port Sudan (Sudan), Massawa (Etiopija), Hodeida (Arapska Republika Jemen). – U antici se zvalo Sinus Arabicus ili Mare Erythraeum.