Crnogorsko primorje

Crnogorsko primorje, južni dio Jugosl. primorja, od rta Oštre do rijeke Bojane; obuhvaća uzak obalni pojas te submediteransko zaleđe Crne Gore (Skadarska zavala sa zetskom dolinom i Katunski krš); 4297 km²; 283 000 st. (1981); 66 st./ km²; u gradovima živi 63,3% stanovništva. Boka kotorska je posebna geografska cjelina; gl. su gradovi Kotor, Herceg-Novi i Tivat. Budvansko-ulcinjsko primorje najotvoreniji je dio našeg primorja; snažnom abrazijom stvorene su brojne uvale između kojih su ostali strmi klifovi. Gl. su gradovi: Budva, Bar i Ulcinj; Bar je najveća morska luka i najveće prometno središte. Osim u Boki kotorskoj, za veće brodove ne postoje sidrišta zaštićena od vjetra i valova s otvorenog mora. Gl. turistička središta: Herceg-Novi, Budva, Sutomore i Ulcinj; brodarstvo (Jugooceanija u Kotoru i Prekookeanska plovidba u Baru); brodogradnja (remontna brodogradilišta Sava Kovačević u Tivtu i Veljko Vlahović u Bijeloj); laka i prerađivačka industrija (u Kotoru); poljoprivreda; mor. ribarstvo i slatkovodno ribarstvo (na Skadarskom jezeru i rijeci Bojani; preradba ribe u Rijeci Crnojevića). Trajektna veza Bar – Bari. Aerodromi kod Titograda i Tivta. – Katastrofalan potres (15. 4. 1979) odnio je 102 ljudska života i uzrokovao neprocjenjive štete turist. djelatnosti i kulturnoj baštini.