Crno more

Crno more (lat. Pontus Euxinus), rubno more Sredozemnog mora, između istočnoevropskih, kavkaskih i maloazijskih obalâ; površina 453 000 km²; ukupna duljina obalne crte 4100 km. Kerčkim vratima povezano s Azovskim morem, a preko Bospora, Mramornog mora i Dardanela s Egejskim morem. Veći zaljevi: Karkinitski, Novorosijski, Sinopski, Samsunski, Burgaski. U C. m. ulijevaju se Dnjestar, Dnjepar i Bug (stvaraju velike limane), Dunav s velikom deltom te Rioni, Çoruh i Kizilirmak. Najveći otok Zmeinij nalazi se uza sz obalu. Šelf (dubina do 200 m) širok je od 5 Μ uza si do 118 Μ uza sz obalu; uza s obalu (od rta Kaliakre do Novorosijska) dubine su manje od 100 m; dno se naglo spušta prema središnjoj zavali (najveća dubina 2245 m). Sr. temp. zraka: u januaru od 6,2 °C (Batumi) do –3,9 °C (Nikolajev), u julu od 22,1 °C (Constanta) do 24,3 °C (Novorosijsk). Oborine: od 360 mm (Sevastopolj) do 2400 mm (Batumi). Sr. temp. površinske vode: zimi od 0 °C u sz do 11 °C u ji dijelu, ljeti 22 ··· 25 °C. Nema kisika u dubini većoj od 200 m (granica vertikalne cirkulacije) pa je velika koncentracija sumporovodika; žive samo sumporne bakterije; jedinstvena pojava u svj. moru. Zimi, a posebno u proljeće, česte guste magle, oluje i jaki vjetrovi otežavaju plovidbu; zimi prevladava olujni NE vjetar, u proljeće NW, a ljeti S i SE vjetar. Zbog velikog dotoka slatke vode slanost je površinskih slojeva oko 10‰; na otvorenom moru 18‰. Prozirnost je na otvorenom moru oko 20 m (na ušćima rijeka samo 2 ··· 4 m). Boja mora je tamnozelenkastoplava, na ušćima rijeka sivozelena, uz obalu zelena i žutozelena. Mor. su struje slabe; opći je smjer strujanja u smjeru obrnutom gibanju kazaljke na satu (pod jakim je utjecajem vjetra). Led zimi nastaje u zavalama i limanima na sz obali (debljina do 60 cm); plutajući led s ušća Dunava dosiže do rta Tarhankuta. Amplituda mor. mijena do 60 em. Valovi su kratki i strmi, za manje brodove opasni. U C. m. poznato je 155 vrsta ribe; oko 60% je sredozemnog podrijetla, a ostale su glacijalni relikti. Gl. lovina: inćun, moruna, jesetra, skuša, lokarda, sleđ; duž krimske obale srdela. Važnije luke: Burgas, Varna, Constanţa, Odesa, Nikolajev, Sevastopolj, Novorosijsk, Batumi, Zonguldak, Samsun, Trabzon. – U ← 1. tisućljeću na obalama C. m. postojale su feničke i grč. kolonije; u ← 5. st. osn. je Bosporska Kraljevina sa sjedištem u Pantikapajonu (Kerču). Nakon razdoblja rim. i biz. vlasti njim su u 15. st. zavladali Turci. Kučuk-kajnardžijskim mirom Rusija je 1774. stekla pravo plovidbe na C. m. i prolaz kroz tjesnac za trg. brodove. Pariškim ugovorom (1856) C. m. postalo je neutralno; Rusija i Turska ograničile su vojno-pom. snage; Londonskom konvencijom (1871) ta su ograničenja ukinuta. Današnji režim plovidbe uređen je konvencijom u Montreauxu (1936). C. m. ima poseban strateški značaj jer su oko njega države pripadnice Varšavskog ugovora i NATO-pakta.