Cookovo otočje

Cookovo otočje (08° ··· 23° S; 156° ··· 167° W), novozelandski posjed, otočje u Polineziji (Tihi ocean); 236,6 km²; 17 630 st. (1981), uglavnom Maorâ; porast stanovništva 1,8%. Gl. grad Avarua na Rarotongi. Tvore ga dvije otočne skupine: vulkanski otoci Južno C. o. (engl. Southern Cook Islands; 211,1 km²; 15 366 st., 1981): Rarotonga (67,1 km², 9477 st.), Aitutaki (18,1 km², 2348 st.), Mangaia (51,8 km², 1364 st.), Atiu (26,9 km², 1225 st.), Mauke (18,4 km², 684 st.), Mitiaro (22,3 km², 256 st.), Manuae (6,2 km², 12 st.) i Takutea (0,3 km²); koraljni otoci (atoli) Sjeverno C. o. (engl. Northern Cook Islands; 25,5 km²; 2264 st., 1981): Penrhyn ili Tongareva (9,8 km², 608 st.), Manihiki (5,4 km², 405 st.), Pukapuka (1,3 km², 797 st.), Rakahanga (4,1 km², 269 st.), Nassau (1,3 km², 134 st.), Palmerston (2,1 km², 51 st.) i Suwarrow (1,5 km²). Trop. klima; suho razdoblje od decembra do marta, vlažno razdoblje od aprila do novembra; sr. god. temperatura oko 27 °C; 2000 mm oborinâ godišnje. Uzgaja se ananas, limun, kokosov orah, banane, avokado, egzotično voće, povrće. Stočarstvo (koze, ovce). Ribarstvo: 830 t mor. organizama (1981). Prehr. i tekstilna industrija. Turizam. Izvozi se kopra, konzervirano voće, tekstil. Prometna mreža: 33 km ceste (Rarotonga). Gl. luka i aerodrom: Avarua; brod. veze s otokom Nineom, Aucklandom i Francuskom Polinezijom. – God. 1595. otkrio ih španj. pomorac Alvaro de Mendaña; neke otoke istražio je J. Cook (1773). Brit. posjed od 1888, a novozelandski od 1901; samoupravu su stekli 1965.