čamac

čamac, plovilo manje od broda; prema našem zakonu: na moru, duljine do 12 m ili tonaže do 15 brt (osim tehn. objekta); na unutrašnjim vodama, duljine trupa do 15 m i širine do 3 m, odn. najveće istisnine do 15 t (osim tegljača i potiskivača). Plovila iz prošlosti veličine današnjeg č., u literaturi se i danas nazivaju brodom. Oveći č. (manji brod) neslužbeno se naziva brodica odn. brodić; manji borbeni rat. brod naziva se također čamcem (npr. patrolni, rak., torp. čamac). Opći nazivi za č. u prošlosti (i danas neslužbeno): barka, čun, drvo, gondola, korablja, lađa, plav. U pom.-upravnom pravu, osim izuzetaka, č. je izjednačen s pokretninom. Č. duljine 3 m i dulji (osim brod. čamaca) upisuje se u upisnik čamaca koji vodi lučka kapetanija ili njezina ispostava. Čamcu se izdaje dozvola za plovidbu koja sadržava sve podatke o vlasniku, opremi, području plovidbe, pregledima i sl. Č. se označuje slovno-brojčanom oznakom luke upisa, a može imati ime; na brod. č. ispisano je ime broda. Čamcem upravlja voditelj čamca ili mornar motorist. Podjela je č. raznovrsna; prema pogonu i porivu: na vesla (lopatice, motke), na jedra (jedrilice) i na meh. pogon (motorni, rak. i dr.); prema namjeni: brodski, za obalno spašavanje, peljarski, za privr. svrhe (ribar., za prijevoz osoba odn. tereta), za sport i razonodu, motonautički, č. RM te č. posebne namjene; prema obliku trupa: deplasmanski, gliserski, hidrokrilni, katamaranski; prema građevnom materijalu: drveni, stakloplastični, metalni (aluminijski i čelični), ferocementni, platneni, gumeni (pneumatski) i od dr. materijala (npr. kože, mješina, šiblja, kore i sl.). Opremanje i ispitivanje čamaca obavlja se u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju sposobnosti čamaca za plovidbu (→ oprema čamca). Oprema broda za rukovanje čamcima: sohe, samarice ili dizalice s opremom, sedla s mor. vezom, bočnice, strujna i dr. – Razvoj č. počinje u prapovijesti i tijesno je povezan s razvojem broda; najstarije vijesti potječu iz mitologije te o č. posmrtnih kultova. Prvi č. izrađeni su spajanjem debala u splavi ili dubenjem u monoksil odn. ladvu koja se povećava spajanjem debala ili dogradnjom bokova; razvija se čamac sastavljanjem od dasaka (iz brončanog doba nađen kod Glasgowa). Č. se najprije potiskuje rukama, potom motkama i lopaticama; u Egiptu je jedro poznato od kraja ← 4. tisućljeća. Pravo učvršćeno veslo poznato je od pol. ← 3. tisućljeća. Ribar. č. poznat je s kraja ← 4. tisućljeća (uklesan na klisuri u Tanumu, Švedska). Krećani ugrađuju kobilicu i rebra, a Egipćani kormilno veslo (← 3. i ← 2. tisućljeće); Feničani razvijaju čvrstoću trupa (← 2. i prva pol. ← 1. tisućljeća); pravo kormilo javlja se tek u 13. st. Ističu se grč. pa rim. č: linter, cymba (cymbula), carabus, ratis, horia (ili horea), camara; vikinški su č. prijeklopne gradnje. Od tada se usavršuje gradnja č., koji se razlikuju prema vrstama, tipovima i lokalnim nazivima. O razvoju č. najbolje govore: splavi s mješinama (Asirci u pretpovijesno doba, Indijanci, danas na Tigrisu kelat ili kelek); mor. splavi (na obalama Južne Amerike jaguanda, balsa, balsa de odres; u Angoli bimba, u Vijetnamu bambu; u Malajskom arhipelagu salamba, na Koromandelskoj obali katamaran; u Oceaniji vanikorska splav); č. s plovcima, tzv. plovak (na jezeru Čad ambač, logonski plovak; u domorodaca s obala Južne Amerike caballito, espadania, enea, ubas); č. od šiblja i mješina (npr. u Indijanaca bull, u Walesu i Irskoj currach ili coracle); pleter od pletena pruća (na Tigrisu i donjem toku Eufrata kufe); č. od kože (labradorski, aleutski i aljaski kajak; grenlandski i aleutski baidara odn. daugapa, te aleutski umijak); č. od drvene kore (novozel. stringey, indijanski s obala Velikih jezera, kanu); ladve (dahomejski hun, kamerunski bolo, madagaskarska lakana); proširene ladve (sajgonski sampan, s Fijijskog otočja rewa); dvotrupi č. (havajski kanu, s Tonganskog otočja kalije, s Tuamotuanskog otočja i Tahitija pahi, polinezijski katamaran); č. s bočnim plovkom (na D’Entrecasteauxovom otočju aiyeb, na otoku Flindersu akaala); č. s dva plovka (austral. angania, filipinski baroto), č. od dasaka (ladva s povišenim bokovima, u Senegalu gal, u Kini i Indokini sampan, u Japanaca ainu). Razvoj č. u nas potvrđen je sačuvanim nalazima iz najstarijih povijesnih razdoblja (Donja Dolina na Savi – Muzej u Sarajevu, Ljubljansko Barje – Muzej u Ljubljani, na mor. obali – Pom. muzej u Splitu). Hrvati i ostali naši narodi na jadran. obali gradili su drvene č. (i brodove) na temelju iskustava iz pradomovine te pod utjecajem starosjedilaca i drugih pom. naroda; o razvoju č. svjedoče stariji i lokalni nazivi (→ copul). Tipovi č. na našoj obali danas: leut (trajta), gajeta (ribarica), guc, pasara (šajka, kaić), batana; na unutrašnjim vodama: dunavski čamac, šajka, čiklja, čun; u RM barkača, kuter, šljupka, šajka, čun i gig.