baza

baza. 1. Vojnopomorska b., uređeno područje na mor. obali ili luka s pogodnim sidrištima, pristanima, skloništima za brodove te s organiziranom obranom; omogućuje siguran boravak, borbenu pripremu i održavanje rat. brodova, popunu i opskrbu, zbrinjavanje i odmor posade te svakodnevnu borbenu aktivnost plovnih sastava. Prema namjeni v. b. može biti glavna i operacijska (stalna i manevarska), a prema važnosti strateška, operativna i taktička; za pojedine vrste brodova postoje i specijalne baze; ovisno o situaciji organiziraju se i pozadinske baze. – Pom. b. bile su važne još od staroga vijeka za održavanje vezâ, a u pom. ratovima i borbi za prevlast na moru. Osobitu važnost imale su u II svj. ratu (SAD su izgradile 434 b. na Atlantskom i Tihom oceanu). U NOR-u gl. vojnopom. b. bile su u Podgori i Visu; U Bariju je marta 1944. osn. Baza Mornarice NOVJ (poslije prebačena u → Monópoli). 2. B. na unutrašnjim vodama može biti jezerska ili riječna. Jezerska b. organizira se, slično vojnopom. b., na jezerima, odn. u sistemu plovnih rijeka i kanala koji pripadaju dotičnom jezeru. Riječna b. organizira se kao uporište RRF; može biti glavna ili operacijska; glavna b. (stalna b. sa zimovnikom) u blizini je središta unutrašnje plovidbene mreže i ima dobre prometne veze; operacijska b. u blizini je rat. operacija; može biti stalna, privremena, plovna ili kombinirana. – Od samog početka organiziranja Dunavskih ratnih flotila osnivale su se i baze. Poč. I svj. rata gl. baza austroug. ratne flotile bila je u Budimpešti (dijelom i u Petrovaradinu), a operacijska u Zemunu i Brčkom (stanica u Pančevu). Gl. baza RRF Kraljevine Jugoslavije bila je u Novom Sadu, gdje se danas nalazi i baza RRF JNA.