anticiklona

anticiklona (grč.), područje atmosfere s izrazito visokim atmosfer. tlakom (atmosfer. maksimum) prema okolnom tlaku na istoj razini; nosilac vedra vremena. Na vremenskoj karti je predočena sistemom zatvorenih izobara s najvišim tlakom u središtu, a na karti baričke topografije zatvorenim izohipsama s najvećim visinama u središtu; središte a. na vremenskoj karti označuje se s A, V ili H. Barički je gradijent usmjeren od središta prema periferiji, slabi od periferije prema središtu; prizemno vrtložno strujanje divergentno je (na s hemisferi u smjeru kretanja kazaljke na satu, na j hemisferi suprotno kazaljci na satu), a visinsko konvergentno; smjer vjetra bliži je izobarama nego gradijentu. Većina a. kreće se prema Ε i SE prosječnom brzinom oko 30 km/h. Ovisno ο podrijetlu a. se dijele na dinamičke i termičke. Nazivaju se po području na kojem se često javljaju (npr. azorška, južnoatlantska, kanadska, sibirska). Većina a. u Evropi pripada azorskoj a., ostale su polarnog ili sibirskog podrijetla; u z Evropi češće su ljeti, u istočnoj zimi. Blokirana a., sporo pokretna a. srednjih geogr. širina; blokira normalno gibanje izvantropskih pokretnih ciklona od zapada prema istoku. Hladna a., anticiklona u kojoj je zrak na istim razinama, obično u nižim slojevima, relativno hladniji prema zraku okolnih područja; vrijeme je stabilno. Vrijeme kojemu a. daje obilježje naziva se anticiklonalnim tipom vremena.