sigurnost plovidbe

sigurnost plovidbe, plovidbeni uvjeti normirani nac. i međunar. propisima koji se odnose na sigurnost brodova u plovidbi morem i unutrašnjim plovnim putovima. Gl. elementi s. p.: plovidbeni put i plovidba po optimalnoj ruti (navigacija, razdvajanje plovidbenog prometa), tehn. opremljenost plovnog puta odn. njegovih obala (pom. svjetla, balisažne oznake, elektron, uređaji) i nadzor (pokretna pom. radio-služba, opća služba motrenja i javljanja, traganja i spašavanja, peljarska služba, zdravstvena služba za pomorce), hidrografsko-navig. služba (pom. karte, priručnici za plovidbu, obavještavanje brodova o navig. značajnim promjenama na plovidbenom putu) i hidrometeor. služba (hidrometeor. priručnici, meteorološke radio-obavijesti i bilteni o vremenskoj situaciji, vremenska prognoza, usmjeravanje brodova optimalnim rutama); o → sposobnosti broda za plovidbu ovisi sigurnost broda (posade, putnika, tereta) u svim plovidbenim uvjetima. U SFRJ te službe obavljaju Ustanova za održavanje pom. plovnih putova i Ustanova za održavanje unutrašnjih plovnih putova, HI JRM, Pomorski meteor, centar HMZ SRH u Splitu, lučke kapetanije, zdravstvena služba za pomorce. Najvažniji međunar. akt kojim je normirana s. p. jest Konvencija o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS), posebno V glava, a u SFRJ Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. Za unutrašnju plovidbu gl. je Pravilnik o plovidbi unutrašnjim plovnim putovima izrađen na temelju Osnovnih odredaba o plovidbi na Dunavu (Dunavska komisija, Budimpešta). Kontrola pridržavanja propisa u nadležnosti je republičkih inspektorata sigurnosti plovidbe i njihovih organa (lučke kapetanije, kapetanije pristaništa).