jugo

jugo ili šilok, topao i vlažan ESE–SSE vjetar koji puše čitavom dužinom Jadranskog mora i izaziva uzburkano more; češći je u hladno doba godine (na j Jadranu od novembra do aprila, na s od marta do juna; razdjelnica je spojnica rt Ploča–Vis). Ne dolazi naglo; prosječna jačina 4 ··· 5 Bf; ljeti puše 1 do 3 dana, zimi oko tjedan dana (s prekidima i do tri tjedna); olujnu jačinu doseže nakon trećeg dana (traje 12 h, rijetko 36 h); posebno je jako na otvorenom moru i u kanalima koji se protežu u smjeru vjetra; visina valova do 7,5 m; ekstremni je val visine 10,2 m zabilježen 1979. u s Jadranu (bušaća platforma Panon). Predznaci: tišina ili slab promjenljivi vjetar, sumaglica na ji dijelu horizonta; atmosfer. tlak stalno pada, relativna vlaga i temperatura rastu, a nebo postaje sve naoblačenije; za puhanja juga mor. struja jača u i dijelu Jadrana (do 2 čv), javljaju se štige (seš), raste mor. razina, posebno u s Jadranu (u Veneciji ekstremna visina oko 1,5 m iznad normale); jako mrtvo more prethodi j. i ostaje 1-2 dana nakon njegova završetka. Najčešće puše ciklonalno j., popraćeno naoblačenim nebom i trajnom kišom (s umjerenim pljuskovima); smanjuje vidljivost na moru; redovito je posljedica kretanja ciklone, posebno genovske ciklone. Anticiklonalno j. javlja se u proljeće i jesen; često puše uz vedro nebo ili malo naoblake (poslije 1 ··· 2 dana naoblaka raste), uz mjestimičnu slabu, katkada blatnu kišu; naziva se i suho ili trulo jugo.